LONDON — Danny DeVito nikada nije želio biti kazališna zvijezda. U New Yorku je 1960-ih iz hira krenuo na tečaj glume dok se školovao za šminkera, a do Hollywooda se uspeo putem predstava na Off Broadwayu kao što je “Let iznad kukavičjeg gnijezda”. Želio je postati zvijezda na filmskom platnu, a imao je dojam da će biti lako pamtljiv zbog svojega izgleda, s obzirom da je visok samo metar i pol te debeljuškast.
No ovoga je ljeta DeVito upotrijebio svoje slavno tijelo najbolje što može u novoj verziji komedije Neila Simona iz 1972. godine pod naslovom “Zlatni dečki”. DeVito (67), najpoznatiji po utjelovljenjima prostih i sirovih brbljavaca u američkim televizijskim serijama kao što su “Taksi” i “Uvijek je sunčano u Philadelphiji”, postao je miljenik kako kritičara, tako i publike na West Endu u liku Willieja Clarka, čangrizavca britkog jezika koji se ponovno udružuje sa svojim nekadašnjim partnerom iz vodvilja, Alom Lewisom (kojega glumi Rihard Griffiths, dobitnik nagrade Tony 2006. godine za ostvarenje u drami “Dečki za povijest”). Zbog goleme popularnosti ove predstave producenti razmišljaju o njezinom preseljenju u New York, što bi za DeVita bio debi na Broadwayju, ali i tek posljednji u dugom nizu intrigantnih karijernih obrata. Naime, nakon što se tijekom 1990-ih prebacio na režiju (“Hoffa”, “Matilda”) te producentski posao (“Pakleni šund”), DeVito se 2006. ponovno vratio glumi u seriji “Uvijek je sunčano u Philadelphiji”. Kao nevjerojatno nemoralni Frank Reynolds u crnoj komediji o pet spletkaroša i egocentrika dobio je masu novih obožavatelja među mladima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu