Denise L. Herzing brčka se u vodi s jatom 15 atlantskih točkastih dupina. Mameći ih morskom travom, pokušava ta neobična bića nagnati na igru. Kao vodeći svjetski stručnjak za dupine, proučava tu vrstu već 25 godina u sklopu Projekta divljih dupina, najdugoročnije podmorske studije te vrste. “Doista vjerujem da se moraš potpuno uklopiti u okolinu u kojoj životinje obitavaju”, rekla je.

Herzig prati tri generacije dupina na ovom području. Zna ime svake životinje i njezinu životnu priču. Sljedeće godine planira otpočeti s dvosmjernom komunikacijom u stvarnom vremenu, odnosno prepustiti dupinima inicijativu u interakciji s ljudima. Dupini spretno odgovaraju na ljudske poticaje, a zauzvrat kao nagradu dobivaju hranu. No, ukoliko je Herzig u pravu, dupini će željeti razviti komunikaciju s ljudima, a nagrada će im biti već i sama društvena interakcija.“Riječ zapanjujuće nije dovoljno jaka za opis svih mogućnosti koje iz toga proizlaze”, izjavio je Adam Pack, istraživač kitova pri Havajskom sveučilištu u gradu Hilo.Međutim, “ključno će biti iznaći sustav u kojemu će dupini željeti komunicirati”, rekao je Stan Kuczaj, ravnatelj Centra za ponašanje i spoznajni sustav sisavaca pri Sveučilištu južnog Mississippija. “Ako ne budu marili, onda to neće funkcionirati”.Kuczaj je krajem 1980-ih razvio sustav rane dvosmjerne komunikacije koji se oslanjao na vizualne simbole. Koristio je veliku stacionarnu tipkovnicu koja se pokazala prenezgrapnom.No, kaže i kako je uvjeren da bi takav sustav mogao biti upješan te da je Herzig “definitivno najbliža postizanju rezultata”.Herzig je doktorirala bihevioralnu biologiju i ekologiju u Cincinnatiju. Projekt divljih dupina započela je 1985. godine, kada je počela snimati i dokumentirati zajednice dupina. Isprva “se životinjama bilo teško naviknuti na nas, nisu se osjećale ugodno”, rekla je. No, kasnije je i ona postala vještija kad je snimanje u pitanju.Ovaj projekt uglavnom financiraju razne zaklade.Na njezinom znanstvenom plovilu, 19metarskom katamaranu, znanstvenicima je na raspolaganju 25 godina snimki specifičnih ponašanja, primjerice majki kako hrane mladunčad, što omogućuje uvid u način na koji dupini poučavaju mladunčad kako pronaći hranu.“Sve je to od neizmjerne vrijednosti”, rekla je Leala Sayigh, stručnjakinja za komunikaciju dupina pri Woods Hole oceanografskom institutu u Massachusettsu.

Zvukovi koje dupini proizvode uključuju zvižduke, za koje se smatra da su identifikacijski znakovi, te škljocaje, koji se koriste za navigaciju i pronalazak plijena s pomoću lociranja odzvanjanjem, odnosno jekom. Glasno skvičanje, koje zvuči poput svađe vjeverica iz crtića, zapravo je mješavina tih dvaju zvukova, a Herzog vjeruje da je u njemu upisano mnoštvo podataka, baš kao i u ultravisokim frekvencijama koje dupini proizvode.Dvosmjerni sustav kojeg namjerava testirati sastoji se od prijenosnog podvodnog računala koje je sposobno proizvoditi zvukove slične onima koje proizvode dupini te ih smjesta snimati i razlikovati. No, također se mora utvrditi i točno koji dupin proizvodi sporni zvuk, što predstavlja popriličan izazov budući da te životinje rijetko otvaraju usta.Sustav se sastoji od sljedećeg: dva ronioca ispuste umjetni zvižduk, a zatim jedan drugomu preda komadić morske trave kako bi uspostavio vezu između zvuka i predmeta. Dupini su izvrsni imitatori, pa se znanstvenici nadaju da će oponašati zvižduk kao poziv na igru ili zahtjev za predmetom.“Mislim da će se, naravno ako shvate u čemu je stvar, uzbuditi i pomisliti o, Bože, sad konačno mogu dobiti ono što želim”, rekla je Herzig.Ipak, naglašava da je sustav još uvijek u fazi razvoja, a neki drugi stručnjaci ukazuju na činjenicu da je komunikacija između dupina i ljudi često znala iznevjeriti očekivanja.“To ovisi o tome što smatrate komunikacijom”, objasnio je Kuczaj. “Ja, na primjer, komuniciram sa svojim psom. Ali, razgovaram li sa svojim psom? Pa, moram priznati da je komunikacija u tom smislu jednosmjerna.”

Erik Olsen