Četrnaest se godina već pregovara o međunarodnom sporazumu kojim bi se spriječila proizvodnja nuklearnog goriva, a rezultata i dalje nema. Uvjeti UN-ove Konferencije o naoružanju nalažu da se svih 65 zemalja potpisnica mora složiti oko sporazuma, no Pakistan, koji se užurbano penje na peto mjesto u svijetu po nuklearnom naoružanju, ne želi da se pregovori nastave.

Posve je jasno da je došlo vrijeme za novi pristup. Stoga nas ohrabruje činjenica da je Obamina administracija otvorila pregovore s Velikom Britanijom, Francuskom i drugim zemljama o mogućnosti izglasavanja zabrane proizvodnje nuklearnog goriva izvan okvira konferencije, kao što se dogodilo 2008. na sastanku o kasetnim bombama te 1997. sa sporazumom o nagaznim minama. Iako Sjedinjene Američke Države, Rusija i Kina te sporazume još uvijek nisu potpisali, mnoge zemlje jesu, a oba su zaslužna za značajno smanjenje uporabe obiju vrsta oružja. Rusija i Kina protive se brzinskim pregovorima pa bi zapravo Pakistanu trebale dati do znanja da će konferencija nastaviti s radom ili trebaju prihvatiti neko drugo drugo rješenje. Kina bi tu mogla imati nejveći utjecaj s obzirom na to da već dugo Pakistan snabdjeva nuklearnom tehnologijom. Islamabad se ozbiljno usprotivio radu konferencije nakon što je administracija Georgea W. Busha uvjerila međunarodnu zajednicu da se ukine embargo na nuklearne projekte s Indijom, a pakistanski je embargo još uvijek na snazi. Za razliku od Pakistana, nije vjerojatno da će se u Indiji razvijati jači nuklearni program. Usto, s obzirom da Indija danas slobodno može kupiti uran za reaktore od drugih zemalja, svoje zalihe može preusmjeriti na razvoj nuklearnog oružja. Iz Islamabada tvrde da bi zabrana proizvodnje fisijskog materijala osujetila vojnu prednost Indije, no Pakistan bi se manje trebao baviti Indijom, a više iskorištavanjem ionako oskudnih resursa za školovanje djece i borbu protiv domaćeg ekstremizma. Uz probni sporazum o zabrani proizvodnje fisijskog materijala, koji Senat tek treba ratificirati, taj je potez osobito važan za sprečavanje razvoja najopasnije vrste naoružanja na svijetu jer bi SAD time dobio dodatne argumente da pritisne Sjevernu Koreju i Iran da odustanu od nuklearnog programa. Krajnje je vrijeme za ozbiljne pregovore.