Krajem prošlog tjedna počela je parlamentarna rasprava u Skupštini Srbije o kontroverznom energetskom sporazumu Beograda s Rusijom. Sporazumom je, osim prodaje većinskog udjela Naftne industrije Srbije ruskoj kompaniji Gazpromnjeft, obuhvaćena i izgradnja magistralnog plinovoda u dužini od 400 kilometara. Ukupna vrijednost sporazuma, potpisanog još 25. veljače, procjenjuje se na više od dvije milijarde eura i smatra se povijesno značajnim za Srbiju.

Knjigovodstvena vrijednost
Gazpromnjeft je spreman platiti za spomenuti dio kapitala NIS-a 400 milijuna eura i uložiti 500 milijuna eura u tehnološku obnovu dviju srpskih rafinerija. U vladi postoji razmimoilaženje o cijeni. Mlađan Dinkić, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, smatra kako je ponuđena cijena od koje Gazpromnjeft ne namjerava odustati preniska, bez obzira što je 2006. knjigovodstvena vrijednost NIS-a procijenjena na 1,2 milijarde eura. Na Dinkićev prijedlog vlada je angažirala revizorsku kuću Deloitte za novu procjenu plativši tu uslugu 480 milijuna eura. Prema njihovoj procjeni, NIS sada vrijedi 2,2 milijarde eura, što je za milijardu više od knjigovodstvene vrijednosti. Povećana vrijednost NIS-a temelji se na skupljoj nafti, te izgradnji transnacionalnog naftovoda PEOP na koji bi bile priključene obje rafinerije, kao i na značajnom povećanju dobiti koji ostvaruje NIS. Kompanija je inače objavila da godišnja zarada iznosi 300 milijuna eura. Iz toga se izvodi zaključak da bi Gazpromnjeft uložena sredstva vratio za tri godine. Samo u nekretninama NIS posjeduje vrijednost od 1,7 milijardi eura. U upućenim krugovima smatra se kako je vlada “bacila” novce na novoj procjeni vrijednosti naftne industrije, koju ruska kompanija nije spremna prihvatiti navodeći kako energetski sporazum treba promatrati u cjelini, odnosno uzeti u obzir koristi koje će Srbija imati od izgradnje plinovoda. Osim bolje i sigurnije oprskrbe tim energetom, omogućit će joj i zaradu od naplate transporta plina preko njezine teritorije koja se procjenjuje na oko 200 milijuna dolara godišnje. Za raliku od Dinkića, kojega pojedini mediji optužuju kako lobira za austrijski OMV, Petar Škundrić, ministar energetike bezrezervno podupire enegetski sporazum Beograda i Moskve smatrajući da će njime Srbija dobiti sigurnost u opskrbi deficitarnim energetima (nafta i plin) u sljedećih 50 godina. Škundrića u njegovu stavu podupiru i opozicijske stranke, poput zastupnika Srpske radikalne stranke i Demokratske stranke Srbije, s tim da iz redova stranke Vojislava Koštunice dolaze zahtjevi da Dinkić ne bude glavni pregovarač u predstojećim razgovorima s ruskom stranom o “detaljima” energetskog sporazuma. I sam Dinkić postao je svjestan kako ima većinu protiv sebe, pa je umjesto cijene NIS-a u prvi plan istaknuo zahtjev za jamstvom o propusnoj moći plinovoda koji bi prolazio kroz Srbiju. Srpskoj strani još nije poznato je li riječ o transnacionalnom plinovodu ili samo kraku koji bi išao najdulje do Bosne i Hercegovine.

Politička podrška
U stručnim krugovima prevladava ocjena prema kojoj bi ruska strana trebala jamčiti izgradnju plinovoda s propusnim kapacitetom od najmanje 20 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Bugarska i Grčka, kroz koje će prolaziti ruski plinovod, već su ratificirale ugovore s Rusijom, a zastoj je nastao jedino kod Srbije zbog čega su iz Moskve u posljednje vrijeme učestali pozivi za ubrazanje ratifikacije, s prijetnjom da će, u suprotnom, pravac plinovoda bio preusmjeren preko Rumunjske. Za razliku od spomenute dvije države, koje dijele vlasništvo s ruskom kompanijom pola-pola, Srbija je većinski udjel prepustila Rusima, pa se u kritikama naglašava kako je Srbija “poklonila” naftnu kompaniju da bi dobila plinovod. Unatoč suprostavljenim pogledima, kako u vladi, tako i u stručnoj javnosti, iz parlamentarne rasprave proizilazi kako rafiticiranje sporazuma neće biti upitno, jer ga, osim vladajuće većine, podržavaju i opozicijske stranke, osim Liberalno-demokratske partije te Lige vojvođanskih socijaldemokrata te Demokratske stranke vojvođanskih Mađara. Glasat će se kad bude završena rasprava o svim točkama dnevnog reda.

Rusi žele iskoristiti NIS-ov monopol

Sa srpske strane postoji oprez najviše zbog toga što bi se prodaja većeg dijela kapitala NIS-a obavila do kraja godine, na čemu inzistira Moskva, kako bi materijalizirala postojeći monopolski položaj što će ga NIS imati do 2010. godine. Završetak gradnje plinovoda predviđen je tek 2013. godine, a završetak modernizacije rafinerija godinu dana prije.