EN DE

Učenje o razlikama postaje sve važnije

Autor: The New York Times
13. lipanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Učenje o međukulturalnoj komunikaciji već je dugo sastavni dio pripreme menadžera koji odlaze raditi u daleke krajeve.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No danas je takav oblik treninga sve više prisutan i među zaposlenicima koji možda nikad neće otići iz zemlje, ali blisko surađuju s tvrtkama i pojedincima diljem svijeta. “Bilo da je riječ o multinacionalki ili novoj tvrtki koju otvarate u garaži, svačiji je posao u današnje vrijeme globalan”, kaže Dean Foster, predsjednik Uprave Dean Foster Associates, tvrtke koja se bavi savjetovanjem na području međukulturalne komunikacije sa sjedištem u New Yorku. “U današnjem svijetu ekonomije nema mjesta pogrešci. Tvrtka mora biti svjesna kulture u kojoj radi od prvog dana.” Foster je prepričao kako je jedan američki biznismen nedavno darovao četiri antikna sata zamotana u bijeli papir potencijalnom klijentu u Kini. Međutim, nije znao da su riječi sat i četiri na mandarinskom kineskom jako slični obliku riječi smrt te da je bijela boja pogreba u mnogim azijskim zemljama. “Simbolika je bila toliko jaka”, kaže Foster, da je čovjek izgubio taj posao. Vojska i službe stranih poslova već imaju tradiciju pripreme osoblja i članova njihovih obitelji, no korporacije su nove u tom području, kaže Anne P. Copeland, izvršna direktorica instituta Interchange, ogranizacije za istraživanje i savjetovanje iz Brooklinea u državi Massachusetts. Jill Kristal, psihologinja iz Larchmonta u državi New York, počela je uvoditi međukulturalnu naobrazbu u svoju praksu dok je devedesetih živjela u Londonu. Osnovala je tvrtku Transitional Learning Curves (Prijelazne krivulje učenja), koja prodaje proizvode poput interaktivnih knjiga, kalendara i igraćih karata koje pomažu obiteljima u komunikaciji u inozemstvu. “Mnogo se stvari dogodi prešutno, a upravo tu nastaje problem”, kaže dr. Kristal. Nedavno se grupa Amerikanaca, zaposlenika tvrtke Hollister koja se bavi prodajom medicinskih uređaja, pripremala za poslovno putovanje u Japan. Na petosatnom seminaru učili su o bontonu prilikom objedovanja, poslovnim običajima, druženju i razvoju globalnoga mentalnog sklopa prilikom rada s kolegama u inozemstvu, ali i nakon povratka kući.

Učenje o međukulturalnoj komunikaciji već je dugo sastavni dio pripreme menadžera koji odlaze raditi u daleke krajeve.

No danas je takav oblik treninga sve više prisutan i među zaposlenicima koji možda nikad neće otići iz zemlje, ali blisko surađuju s tvrtkama i pojedincima diljem svijeta. “Bilo da je riječ o multinacionalki ili novoj tvrtki koju otvarate u garaži, svačiji je posao u današnje vrijeme globalan”, kaže Dean Foster, predsjednik Uprave Dean Foster Associates, tvrtke koja se bavi savjetovanjem na području međukulturalne komunikacije sa sjedištem u New Yorku. “U današnjem svijetu ekonomije nema mjesta pogrešci. Tvrtka mora biti svjesna kulture u kojoj radi od prvog dana.” Foster je prepričao kako je jedan američki biznismen nedavno darovao četiri antikna sata zamotana u bijeli papir potencijalnom klijentu u Kini. Međutim, nije znao da su riječi sat i četiri na mandarinskom kineskom jako slični obliku riječi smrt te da je bijela boja pogreba u mnogim azijskim zemljama. “Simbolika je bila toliko jaka”, kaže Foster, da je čovjek izgubio taj posao. Vojska i službe stranih poslova već imaju tradiciju pripreme osoblja i članova njihovih obitelji, no korporacije su nove u tom području, kaže Anne P. Copeland, izvršna direktorica instituta Interchange, ogranizacije za istraživanje i savjetovanje iz Brooklinea u državi Massachusetts. Jill Kristal, psihologinja iz Larchmonta u državi New York, počela je uvoditi međukulturalnu naobrazbu u svoju praksu dok je devedesetih živjela u Londonu. Osnovala je tvrtku Transitional Learning Curves (Prijelazne krivulje učenja), koja prodaje proizvode poput interaktivnih knjiga, kalendara i igraćih karata koje pomažu obiteljima u komunikaciji u inozemstvu. “Mnogo se stvari dogodi prešutno, a upravo tu nastaje problem”, kaže dr. Kristal. Nedavno se grupa Amerikanaca, zaposlenika tvrtke Hollister koja se bavi prodajom medicinskih uređaja, pripremala za poslovno putovanje u Japan. Na petosatnom seminaru učili su o bontonu prilikom objedovanja, poslovnim običajima, druženju i razvoju globalnoga mentalnog sklopa prilikom rada s kolegama u inozemstvu, ali i nakon povratka kući.

Mary Lucas, koja radi u odjelu ljudskih potencijala na globalnoj razini u tvrtki Aetna koja se bavi zdravstvenom zaštitom, kaže da su zaposlenici uslužnih centara u Irskoj i Dubaiju prošli sličan trening koji im je pomogao da shvate koje su razlike u kulturi, poput osjećaja za hitnost, koje su otežavale suradnju. Voditelji službe u Irskoj tražili su od zaposlenika da naplate dugovanja u Dubaiju, no osim ako nije bilo jasno rečeno koliko je to hitno, dugovanja nisu podmirena odmah, kaže Mary Lucas. Trening im je pomogao da “postanu svjesniji i uspješniji”, kaže Mary. Dean Foster nedavno je uveo internetske alate za zaposlenike koji nemaju vremena za formalni međukulturalni trening. Andrew P. Walker, potpredsjednik za globalnu mobilnost tvrtke Thomson Reuters, kaže da je trening preko interneta lakši, brži i jeftiniji od klasičnog treninga. Thomson Reuters koristi CultureWizard, internetski alat koji je razvila tvrtka RW3, za svoje zaposlenike u 93 zemlje za, kako kaže, samo “djelić troška” formalnog treninga. Michael S. Schell, izvršni direktor tvrtke RW3, ispričao je kako je jedna britanska rudarska tvrtka stupila u kontakt s njegovom tvrtkom jer nije uspjela dobiti posao od jedne američke tvrtke. “Tijekom treninga došli smo do zaključka da je prijedlog Amerikancima bio neprihvatljiv”, kaže Schell zato što je dokument prijedloga započeo sa 10 stranica, na kojima se detaljno opisuje rizičnost ulaganja i koliko će neuspjeh stajati tvrtku. Amerikanci neuspjeh smatraju kao situaciju u kojoj nešto mogu naučiti i koja potiče kreativnost, kaže Schell, stoga su smatrali da je prijedlog negativan i da manjka entuzijazma. Poslovna kultura Britanije nepovoljno gleda na rizik zbog čega je tvrtka smatrala da su Amerikanci nerealni. Kad su ponovno sastavili prijedlog koristeći se pozitivnim pristupom, već su sljedećeg dana dobili posao. “Previdjeli su razlike samo zato što govore isti jezik”, kaže Schell. “Izgledaju kao mi, nose jednake traperice kao mi i služe se jednakim mobitelima. Pretpostavlja se da smo svi isti, ali nismo.”

Tanya Mohn

Autor: The New York Times
13. lipanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close