Kolonjske vode marke Hugo Boss, Dunhill i Givenchy poredane su na policama parfumerija. U izlogu jedne od dviju trgovina ženskom odjećom na lutki je izložena majica žarko ružičaste boje i traperice niskog struka.

U frižiderima supermarketa može se naći Nestléov sladoled. U Gazi, koja je poznata po bijedi, izgrađen je blještav trgovački centar. Otvoren je u srpnju na poprilično razmetljiv način, dok su kamere palestinske televizije u stopu slijedile dužnosnike Hamasa koji su s ponosom razgledavali nove trgovine prepune vrhunske uvozne robe. Za Hamas i skupine lokalnih ulagača povezane s njim ovaj trgovački centar na dva kata, sa središnjim sustavom klimatizacije i podzemnom garažom, sadrži duboku simboličku vrijednost. Kažu da je to dokaz da palestinski obalni pojas, unatoč nastojanjima Izraela i Egipta da ga izoliraju, može napredovati i rasti. Inas alHayak, djelatnica trgovine ženskom odjećom koja čita Kuran tijekom svetog mjeseca ramazana, novi centar smatra “ponosom Gaze”. Iako radi u trgovini koja prodaje nešto smjeliju odjeću, njezina otkriva muslimansku skromnost. “Otvaranje ovog centra prekinulo je opsadu. Nastavit ćemo prkositi Egiptu i na druge načine. Mi smo snažan narod.” Najžešći pobornici Izraela okomili su se na novi trgovački centar. Dok pokazuju fotografije centra objavljene u popularnim časopisima, pitaju je li to zemlja oskudice o kojoj se govori? Kako su sagradili trgovački centar ako nije dopušten uvoz građevinskog materijala u Gazu? Koliko loš može biti život negdje gdje se grade luksuzni centri? Kažu da pomoć odlazi na krivo odredište.

Sa svojih 1000 četvornih metara trgovački centar u Gazi čitav bi stao u kut jednog od većih maloprodajnih centara na Zapadu. Stepenice nisu pokretne. Pozadinska glazba je islamska. Ne prodaje se elektronička oprema i bijela tehnika, nema filmskih dvorana, a postoji samo jedan restoran brze hrane. Klevetnicima koji tvrde da se u Gazu doprema građevinski materijal reći ćemo da je zgrada stara 20 godina. Onima koji su je opisali kao “golemu” i “futurističku” reći ćemo da je malena i pomalo staromodna. Dannyju Ayalonu, izraelskom ministru vanjskih poslova koji je izjavio da “bi se centar uklopio u bilo koju europsku metropolu”, reći ćemo da ne bi. No točno je kad se kaže da je siromaštvo u Gazi često pogrešno shvaćeno, bilo namjerno ili nenamjeno. Čak su i stanovnici Gaze koji sebi nikako ne mogu priuštiti kupnju u ovom trgovačkom centru ponosni na centar. “Odaje dojam civiliziranosti”, kaže Othman Turkman (26), koji je obilazio trgovine u potrazi za najpovoljnijim cijenama. “Dakako, nije za svakoga. Mnogi ljudi u Gazi su siromašni i ne mogu kupovati ovdje.”

Ethan Bronnergaza