Dok se premijer Mario Monti bori da Italiju zaštiti od opasno visokog zaduživanja, jedna je regija zaokupila pozornost javnosti. Sicilija, koju neki iz straha nazivaju “talijanskom Grčkom” jer je zbog visokog javnog duga jako blizu bankrotu. Monti je sredinom srpnja pisao sada bivšem predsjedniku te regije, upozorivši ga na to da je “ozbiljno zabrinut”.

Dan prije toga jedan je dužnosnik sicilijanskog ureda vodeće talijanske industrijske udruge središnju vladu pozvao na prisilnu upravu nad otokom radi sređivanja financijskog stanja. Kad su se svijetom prolomili naslovi o mogućem bankrotu Sicilije, vlada je brzo umirila brige i najavila da će uložiti 400 milijuna eura radi rješavanja sicilijanske krize likvidnosti kako bi regionalna vlada mogla isplatiti plaće i mirovine. Jedan je vladin dužnosnik izjavio da je Montijevo pismo bilo namijenjeno domaćoj publici te da se sicilijanski problemi ne bi mogli preliti u druge talijanske regije. No s obzirom na europsku dužničku krizu, domaća je politika ubrzo postala međunarodni problem. Strka koja je nastala oko Sicilije odraz je izazova s kojima se Monti suočava dok europsko vodstvo i međunarodna tržišta pokušava navesti da svojim pritiskom prisile talijanske političare na smanjenje troškova. Ti su troškovi nabujali nakon višedesetljetnog sustava društvene zaštite, u kojem je na Siciliji država bila glavni poslodavac. Nagomilani dug također je ogolio krhkost države Italije dok se Monti bori da državu spasi od plana sanacije, koji bi popratili teški uvjeti koji su osakatili grčko i španjolsko gospodarstvo. Milanska burza je 20. srpnja pala za gotovo 5 posto, a razlika u kamati na talijanske i njemačke obveznice dosegnula je višemjesečni maksimum, što ulagači shvaćaju kao znak da je Italija riskantno ulaganje. U intervjuu koji je dao 20. srpnja, Raffaele Lombardo tada predsjednika regije, koji je tu dužnost obnašao od 2008. godine do kraja srpnja 2012., je reagirao s gnušanjem. “Siciliji prijeti bankrot jer Italiji prijeti bankrot”, rekao je Lombardo. “Srezali smo troškove, no ne ostvarujemo rast. To je sila koja će nas odvući na dno.” Kad su se njih dvojica 24. srpnja sastali u Rimu, Monti je nametnuo stroge mjere za smanjenje troškova.

Lombardo je s vlasti odstupiti krajem srpnja. Taj je potez trebao nasljedniku dati više snage za obuzdavanje potrošnje. Naime, Lombardo će dobiti nasljednika do regionalnih izbora u listopadu, koji su se prvotno trebali održati sljedećeg proljeća, a naslijedit će ga član sicilijanskog upravnog vijeća koji navodno ima bolje veze s talijanskim Ministarstvom financija. Međutim, mnogi kritičari kažu da Sicilija nije u tešku financijsku krizu upala zbog mjera štednje, već zbog javne potrošnje. Danas sicilijanska vlada ima 1800 zaposlenika, više nego kabinet britanske vlade, a na otoku radi 26.000 pomoćnih šumara. Usporedbe radi, u golemim šumama Britanske Kolumbije ima ih manje od 1500. Od ukupno 5 milijuna stanovnika na Siciliji država izravno ili neizravno zapošljava više od 100.000 stanovnika te isplaćuje mirovine znatno većem broju. Lobardo kaže da zaposlenici u državnoj upravi imaju siguran posao. “Moramo čekati da odu u mirovinu.” Takav sustav ima i svoju cijenu. U lipnju je talijanski revizorski sud objavio zajedljivo izvješće, u kojemu stoji da je Sicilija na kraju 2011. godine imala 7 milijardi eura duga te da pokazuje “znakove nezaustavljive propasti”. Stopa nezaposlenosti na Siciliji popela se na 19,5 posto, a 38,8 posto mladih ne radi. Lombardo kaže da je 400 milijuna eura koje je vlada nedavno obećala dio kredita od milijarde eura, koju je Siciliji bila dužna dati. “To nije dar, već kredit”, kaže. “To je bilo u planu, no stvar je kasnila jer država ima problema.” Mnogi su Sicilijanci umorni od političke klase. “Ako ja nešto malo ukradem, idem u zatvor. Ako puno ukradem, napredovat ću”, kaže Gioacchino De Giorgi (34), koji radi u kiosku u centru Palerma. Zabrinut je, kaže, zbog budućnosti. “Vidjeli ste što se dogodilo Grčkoj i Španjolskoj”, kaže. “To će se i ovdje dogoditi.”

Rachel Donadio; Gaia Pianigiani doprinjela izvještaju iz Rima