Iako na samom vrhu energetskih proizvođača, Rusija bi uskoro mogla izgubiti tu poziciju bude li se ponašala rasipnički i ne poveća li investicije u nova nalazišta nafte i prirodnog plina, upozorio je energetski stručnjak Vladislav Inozemcev.

Rusija je, ističe Inozemcev, druga po proizvodnji nafte u svijetu s outputom od 9,98 milijuna barela dnevno, odnosno 491 milijun tona godišnje, a po proizvodnji prirodnoga plina je broj jedan na svjetskoj razini sa 651 milijardi kubika. Vlada u Moskvi ovih je dana objavila da u ovoj godini godine očekuje stagnaciju u proizvodnji nafte, dok za sljedeće dvije godine prognozira rast eksploatacije. Ruske naftne kompanije ove će godine, prema procjenama Moskve u programu socijalno-ekonomskog razvoja u razdoblju od 2009. do 2011. godine, proizvesti 492 milijuna tona nafte prema 491,5 milijuna iz prošle godine kada je eksploatacija povećana za 2,3 posto u odnosu na 2006. Vlada je prije, naime, očekivala povećanje proizvodnje nafte u 2008. godini na između 495 i 500 milijuna tona. Usporavanje rasta proizvodnje dvaju glavnih energenata u Rusiji očito je usporedi li se output u toj zemlji sa Saudijskom Arabijom, inače svjetskim proizvođačem nafte broj jedan s godišnjim outputom višim od 540 milijuna tona. U proteklih je sedamnaest godina Saudijska Arabija proizvodnju nafte povećala 53 posto, dok ju je Rusija u istom razdoblju smanjila 15 posto. Situacija u Rusiji još je ozbiljnija uzme li se u obzir da je proizvodnja ostvarena u posljednjih deset godina u Azerbajdžanu i Kazahstanu povećana 3,6, odnosno 2,7 puta. Proizvodnja prirodnoga plina tijekom spomenutoga razdoblja u Uzbekistanu je povećana otprilike 30 posto, na 63 milijarde kubika, a u Turkmenistanu oko 2,5 puta, na 64 milijarde kubika. Rusija je u tom vremenu također uspjela povećati proizvodnju prirodnoga plina iako po vrlo niskim stopama.

Nadalje, ruski energetski stručnjak Inozemcev najodgovorniju za nedovoljan rast proizvodnje nafte i prirodnog plina smatra vladu u Moskvi, a kao glavni problem ističe nepostojanje centraliziranog sustava praćenja nafte i plina te činjenicu da unatoč velikom budžetskom višku u federalnoj blagajni, Rusija u istraživanje novih nalazišta nafte i prirodnoga plina ulaže daleko manje nego u sovjetskoj eri. Kritike na račun ruske vlade Inozemcev je uputio zbog što od kompanija u naftno-plinskom sektoru stalno uzima “suvišne prihode” i taj novac investira u američke vrijednosne papire umjesto da ulaže u rast proizvodnje i izvoz glavnih energetskih sirovina. Što se tiče istraživanja novih nalazišta, Inozemcev kao loš primjer navodi rusku državnu naftnu kompaniju Gazprom koja je tijekom posljednjih pet godina investirala 18,5 milijardi dolara u istraživanje novih nalazišta prirodnoga plina, dok je istovremeno u kupnju vrijednosnih papira na domaćem i inozemnom tržištu kapitala potrošila 34 milijarde dolara, od čega oko 16 milijardi izvan industrije u kojoj posluje. U okviru mjera koje Inozemcev predlaže Moskvi za izlaz iz postojeće situacije su potreba da se inozemnim kompanijama dopusti da obavljaju geoistraživačke radove za otkrivanje novih nalazišta nafte i prirodnoga plina.