Hrvatske kompanije tradicionalno su među najvećim ulagačima u Bosnu i Hercegovinu, ali u posljednje vrijeme gube bitku s ulagačima iz Slovenije i Srbije. Veliko zanimanje za strana ulaganja u BiH ne treba čuditi jer ta država, iako opterećena velikim problemima prije svega političke prirode, pruža velike mogućnosti za razvoj poslovanja. Naime, Bosna i Hercegovina je nakon završetka rata i potpisivanja Daytonskog sporazuma sve privlačnija potencijalnim investitorima iz regije i svijeta, a 2008. privukla je oko 700 milijuna eura izravnih stranih ulaganja. Iz godine u godinu iznos stranih ulaganja u BiH je sve veći, a posebno je znakovita činjenica da je, ovisno o izvoru, između 50 i 60 posto ukupnog iznosa stranih ulaganja privukao proizvodni sektor.

Rast BDP-a
Nakon inicijalne obnove infrastrukture, zahvaljujući golemim iznosima pomoći pristiglima iz međunarodne zajednice, gospodarstvo BiH počelo se ekonomski oporavljati, bilježeći unazad nekoliko godina impresivne stope rasta BDP-a više od 6 posto. Rast BDP-a veći od 6 posto zabilježen je, prema službenim podacima Centralne banke BiH, 2004., 2006. i 2007. godine. Iako je rast od 1995. bio iniciran naporima u obnovi, poslije je glavni oslonac gospodarskog rasta prebačen na privatni sektor i njihove investicije. Od svibnja 1994. do kraja 2008. godine BiH je privukla 5,3 milijarde eura stranih ulaganja, prema podacima Agencije za promociju stranih ulaganja u BiH (FIPA). Prema podacima Svjetske banke, unazad osam godina BDP Bosne i Hercegovine je učetverostručen, a izvoz je rastao po godišnjoj prosječnoj stopi od 20 posto. Po veličini izvoza, navodi Svjetska banka, BiH je bila čak i lider među zemljama u regiji, a samo 2006. rast izvoza bio je 36 posto, no već 2007. pao je na 15 posto. Iako službeni podaci još nisu objavljeni, za 2008. godinu analitičari predviđaju rast bosanskohercegovačkog izvoza za 17 posto. Bosna i Hercegovina svoj izvoz i dalje najviše temelji na metalurgiji, ali oživljavanjem privrede sve značajniji udio u izvozu bilježi i drvna industrija, proizvodnja autodijelova te strojeva.

Kašnjenje političkih reformi
Znatan potencijal za investiranje predstavljaju i turistički, elektroenergetski i građevinski sektor. Iako javni dug BiH ne prelazi 18 posto BDP-a, ostali makroekonomski pokazatelji Bosne i Hercegovine nisu toliko ružičasti. Naime, inflacija je prošle godine porasla na 10 posto zbog pritiska povećanih cijena nafte i hrane, a posebnu slabost gospodarskog sustava susjedne države analitičari vide u proračunskom deficitu koji iznosi 13 posto, prema podacima za 2007. godinu. Proračunski deficit posljednjih je godina bio još i veći, oko 20 posto, ali je smanjen zahvaljujući mjerama Centralne banke BiH i povećanju proračunskih prihoda. Međutim, još snažniji razvoj gospodarstva opterećuje nekoliko faktora. Glavnu prepreku razvoju predstavlja kašnjenje političkih reformi koje je stvorilo stanovitu pat-poziciju u efikasnom funkcioniranju državnih institucija. Politička nestabilnost i ozračje konflikta koju kontinuirano generira takvo stanje bh. političkog sustava pomalo obeshrabruje strane ulagače. Entitetska i kantonalna struktura BiH drugi je problem. Naime, Daytonski sporazum stvorio je glomazan politički i birokratski sustav koji se vrlo teško pokreće. BiH je možda jedina država na svijetu koja ima čak 15 različitih vlada s ukupno 170 ministara. Golemi birokratski aparat treba nekako “hraniti”, pa su izdvajanja iz plaća zaposlenih vrlo velika. U Federaciji ona iznose čak 69 posto, a u Republici Srpskoj nešto manjih, ali i dalje velikih 52 posto. Fiskalna neujednačenost između entiteta te činjenica da inozemne tvrtke koje žele poslovati na području BiH moraju osnovati dvije različite podružnice dodatno otežavaju strana ulaganja. Nedovoljan stupanj provedenih političkih reformi koči daljnju privatizaciju pa unatoč činjenici da je privatizacija bankarskog sektora provedena veći dio privrednih subjekata u državnom vlasništvu još nije privatiziran.

Svemu tome treba pridodati i pravnu nesigurnost zbog koje se potrebne dozvole ili suglasnosti čekaju oko godinu dana, tvrde poznavatelji poslovnog okružja BiH. Unatoč navedenim problemima hrvatske kompanije već su godinama prisutne na bosanskohercegovačkom tržištu, a Hrvatska je i vodeći vanjskotrgovinski partner BiH. Prema službenim podacima Hrvatske narodne banke, hrvatske su tvrtke od 1993. do rujna 2008. godine u BiH uložile 394,2 milijuna eura. Podaci HNB-a odudaraju od podataka FIPA-e koja iznos hrvatskih ulaganja do 2008. procjenjuje na 546 milijuna eura. Prema procjenama, službeni podaci za 2008. godinu mogli bi pokazati iznos ulaganja hrvatskih tvrtki viši od 40 milijuna eura. Iako je Hrvatska po ukupnim ulaganjima posljednjih 15 godina bila pri vrhu, najnoviji podaci pokazuju da je Hrvatsku prestigla Srbija, ponajviše zahvaljujući 664 milijuna eura teškim ulaganjem Telekoma Srbije u Telekom Srpske. Srbija je tako postala drugi najveći ulagač u BiH, Hrvatska je na trećemu mjestu, a Slovenija na četvrtom. Međutim, ljestvica vodećih ulagača 2008. je drukčija jer prva tri mjesta vodećih investitora u BiH prošle godine, prema neslužbenim podacima, zauzimaju Austrija (98 milijuna eura), Slovenija (69 milijuna) te Hrvatska s investiranih 40 milijuna eura.

Investicija koncerna Agram
U prvih šest mjeseci 2008. godine najveće pojedinačno hrvatsko ulaganje u BiH ostvario je koncern Agram, kupivši Bosna sunce osiguranje za 15,3 milijuna eura, a ne treba zaboraviti ni Ininu i Molovu dokapitalizaciju Energopetrola. Ostali hrvatski ulagači su T-HT, Hrvatske pošte i Finvest iz Čabra. Međutim, već spomenuta birokratiziranost BiH stvara probleme hrvatskim tvrtkama poput Ine, koja već godinu dana ne može dobiti dozvolu za modernizaciju lanca benzinskih crpki. Slične probleme ima i vlasnik Vinarije Kutjevo Enver Moralić koji je sredinom prosinca u intervjuu jednom bosanskohercegovačkom dnevniku izjavio kako je vrlo pesimističan glede mogućih ulaganja u nekoliko tvrtki iz poljoprivrednog i drvnog sektora upravo zbog niza birokratskih problema s kojima se susreo.