Jedan nezaposleni čovjek, jedan umirovljeni farmaceut i jedan stručnjak za presvlake za namještaj zauzimaju položaje iza stola prekrivenih crvenom kariranom tkaninom. Odvijači i šivaći strojevi su spremni. Kava, čaj i keksi posluženi. Hilij Held, susjeda, dovozi kovčeg zebrastog uzorka s kotačićima i iz njega vadi staru peglu. “Više ne radi”, kaže. “Ne ispušta paru.”

Hilij je došla na pravo mjesto. U prvi amsterdamski Repair Cafe, koji se održava nekoliko puta mjesečno u općinskom društvenom domu, ljudi donose stvari koje žele besplatno popraviti, a to za njih obavljaju dobrovoljci koji jednostavno vole popravke. Osmišljen s namjerom da pomogne ljudima pri smanjenju količine svojega otpada, zamisao kafića za popravke pustila je korijene od svog prvog javnog predstavljanja prije dvije i pol godine. Zaklada Repair Cafe prikupila je oko 525.000 dolara putem stipendije nizozemske vlade, podrške drugih zaklada i malih donacija, a taj iznos ulaže se u plaće zaposlenika, oglašavanje, pa čak i autobus Repair Cafea. Diljem Nizozemske pokrenuto je 30 skupina pod nazivom Repair Cafe u kojima susjedi nekoliko sati mjesečno nude svoje vještine i rad te krpaju rupe na odjeći ili popravljaju stare aparate za kavu, pokvarene stolne svjetiljke, usisavače i tostere, ali i električne orgulje, strojeve za pranje rublja i sokovnike. “Mi Europljani toliko toga bacamo”, kaže Martine Postma, bivša novinarka koja je došla na ovu zamisao nakon što ju je rođenje drugog djeteta potaknulo na pojačanu brigu za okoliš. “To je šteta jer su stvari koje bacamo obično još uvijek iskoristive. Na svijetu ima sve više ljudi i ne smijemo se nastaviti ponašati na ovaj način.”Nadahnuta izložbom o stvaralačkim, kulturalnim i privrednim dobrobitima popravljanja i recikliranja, shvatila je da je pomoć ljudima u popravljanju stvari praktičan način sprječavanja nepotrebnog gomilanja otpada. “Rasprave o održivosti često se vode oko ideala, onoga što bi moglo biti”, objašnjava. “No nakon određenog broja radionica o uzgoju vlastitih gljiva, ljudi se umore. A ovo je vrlo praktično, vrlo konkretno. Ljudi upravo sada nešto zajedno poduzimaju.”

Zaklada Repair Cafe omogućuje zainteresiranim skupinama pristup podacima o tome kako započeti s radom, što uključuje popis potrebnih alata, savjete za prikupljanje novca i oglašivačkih materijala. Martine Postma već je dobila upite iz Francuske, Belgije, Njemačke, Poljske, Ukrajine, Južne Afrike i Australije.Iako Nizozemska manje od 3 posto svojega otpada odlaže u zemljišna odlagališta, i dalje ima prostora za unaprjeđenje, smatra Joop Atsma, državni tajnik za infrastrukturu i okoliš. “Repair Cafe je učinkovit način podizanja svijesti o vrijednosti predmeta koje odbacujemo”, napisao nam je u poruci elektronske pošte. “Mislim da je to sjajna ideja”, kaže Han van Kasteren, profesor pri Tehnološkom sveučilištu Eindhoven koji se bavi pitanjima otpada. “Već i sam društveni utjecaj je iznimno bitan. Kada ljudi nešto zajedno rade po pitanju zaštite okoliša, podiže se svijest o tome. Uostalom, dobro se osjećate nakon popravka usisavača.” Tako se neupitno osjećaja jedna žena koja je u utorak uvečer u Repair Cafe donijela svoj usisavač star čak 40 godina, a kojega je kupila netom nakon vjenčanja. “Jako sam sretna, jako sretna”, rekla je dok je John Zuidema (70) pilio slomljeno crijevo na usisavaču. “Muž mi je preminuo, a po cijeloj kući treba obaviti te sitne popravke koje je on prije rješavao.”Nekima su društvene dobrobiti ovog projekta jednako privlačne koliko i njegova ekološka misija. “Nama je zanimljivo što se otvaraju nova mjesta za susrete, pa susjedi sada više nisu neznanci”, kaže Nina Tellegen, ravnateljica zaklade DOEN koja je Repair Cafeu donirala preko 260.000 dolara u sklopu svojeg programa “društvene kohezije”.

Sally McGrane