Grčki bankrot, odnosno nemogućnost otplate gotovo 500 milijardi dolara dužničkih obveza bio bi katastrofalan ne samo za Grčku, već i za njezine zajmodavce, to jest europske banke, kao i financijske institucije u cijelom svijetu s obzirom da je kupoprodaja rizika grčkog duga došla i do tržišta vrijednosnicama.

Nije nužno da će se to obistiniti, ali ukoliko ne dođe do neočekivanog iskaza volje europskog političkog i ekonomskog vodstva, takav je ishod sve izgledniji. Uslijed inzistiranja europskih političkih vođa, grčki vladajući socijalisti izglasali su još jedan paket mjera štednje koji je poguban za gospodarski rast, a koji namjeravaju primijeniti na gotovo mrtvo gospodarstvo te zemlje. Mjere štednje u prošlosti su im više naštetile negoli pogodovale, međutim s obzirom da im je Europa zaprijetila nemogućnošću pristupa neophodnim zajmovima, socijalisti nisu imali nikakvog drugog odgovornog izbora. Zauzvrat im je Europa trebala isplatiti sljedeću ratu financijske pomoći i osmisliti dugoročni plan pomoći kojim će Grčkoj omogućiti otplatu dugova i oporavak. Kako se moglo i predvidjeti, kratkoročna financijska injekcija, koja je bila hitno potrebna kako bi francuske i njemačke banke ostale solventne, brzo je odobrena. Dugoročna pomoć, koja je bila hitno potrebna kako bi grčke nade u oporavak ostale na životu, odgođena je, te će se o njoj glasati nakon ljetne stanke, odnosno krajem kolovoza ili u rujnu. Vrlo je izgledno kako će za dva mjeseca grčka dugovanja biti još veća, privatni ulagači još oprezniji, a kamatne stope više. A približit će se i vrijeme novih izbora za njemačku kancelarku Angelu Merkel i francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Grčki dugovi nastavit će rasti jer će se kamatne stope održati na vrlo visokoj razini, dok gospodarski oporavak teče iznimno polako.

Niže kamatne stope i više stope gospodarskog rasta ključne su za izbjegavanje bankrota. Jedan brzi način za smanjenje kamatnih stopa bio bi izdavanje novih europskih obveznica kojima bi se refinancirao veći dio postojećeg grčkog duga. Europska unija mogla bi prikupiti sredstva s kamatom između tri i četiri posto. Ukoliko bude imala dovoljno vremena i fiskalnog prostora za ponovno pokretanje gospodarskog rasta, Grčka bi mogla u potpunosti otplatiti dug. Ukoliko Europa popusti glede zahtjeva za štednjom, a Grčka provede porezne reforme i privatizaciju tvrtki u državnom vlasništvu te nastavi s naporima da otvori svoje tržište rada, mogla bi se ostvariti dovoljno visoka stopa gospodarskog rasta, te bi Grčka počela otplaćivati dugove. Njemačka kancelarka Merkel, francuski predsjednik Sarkozy i ostali europski vođe čak ni ne razgovaraju o ovakvom pristupu. Usredotočeni su na složene i upitne planove kojima će prikriti gubitke svojih banaka. Usprkos svakoj logici i svim dokazima, inzistiraju na izjavama da će privatni zajmodavci dobrovoljno sudjelovati u refinanciranju duga. I dalje se pretvaraju da ne vide kako se Grčka polako, ali sigurno kreće prema bankrotu. Takav način razmišljanja ne pomaže Grčkoj i neće spriječiti bankrot.