EN DE

Obamina kosa krivulja učenja

Autor: The New York Times
05. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Kad je jedne noči pristigla vijest da su militanti al-Qa’ide u Jemenu locirani i da vojska želi podržati napad jemenskih snaga, predsjednik Obama pojurio je u Ovalni ured.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nakon kratke rasprave njegov savjetnik za borbu protiv terorizma John O. Brennan rekao mu je da se prilika za napad bliži kraju. “Imamo dvije minute”, rekao je Brennan. Obama je odgovorio: “O.K. Može.” Dok su Obami trebala tri izluđujuća mjeseca da donese odluku o slanju dodatnih postrojbi u Afganistan, ostale odluke koje je donio u svojstvu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga bile su vrtoglavo brze, uz mnogo manje proučavanja i pažnje javnosti. On je prvi američki predsjednik u posljednja četiri desetljeća kojega je dočekao rat u tijeku onoga dana kad je stupio na dužnost (zapravo, dva rata, plus dodaci), a njegovo obrazovanje za položaj vrhovnog zapovjednika bez ikakva vojnog iskustva odlikuje vrlo kosa krivulja učenja. Nakon godine i pol predsjednikovanja Obama se doima kao da ratuje preko volje. Savjetnici kažu da nije na samoga sebe gledao kao ratnog predsjednika na način na koji su to njegovi prethodnici činili. Ondje gdje je George W. Bush vidio sukobe u Iraku i Afganistanu kao svoju središnju misiju i prilike da se transformiraju kritične regije, Obama vidi “probleme koje treba riješiti”, a misija mu je uvijek ista: trasformacija Amerike, objasnio je jedan od savjetnika. Iz razgovora s tridesetak vladinih dužnosnika, vojnih vođa i stručnjaka za sigurnost daje se zaključiti da je rezultat toga pomalo tjeskobna ravnoteža između predsjednika na oprezu pred beskonačnim obvezivanjem i vojske koja se boji da on nije potpuno predan cilju. “Od njega se očekuje da riješi niz velikih problema i moje je mišljenje da ne želi ostaviti dojam da je pretjerano zaokupljen s ova dva rata te da se ne bavi domaćim pitanjima koja imaju prioritet kod većine stanovnika ove zemlje”, izjavio je ministar obrane Robert M. Gates. Uz gospodarstvo na koljenima i kontroverznu zdravstvenu reformu, Obama je bio odlučan u sprečavanju toga da ti ratovi postanu glavno pitanje. Dužnosnici se prisječaju da je svoga prvog dana na položaju predsjednika održao videokonferenciju o Iraku i rekao: “Ljudi, prije nego što počnete, želim vam reći samo jednu stvar, a to je da ne želim ovo zaribati.” No premda je dugo razmišljao o tome kako okončati rat u Iraku, unatoč predizbornom obećanju da će u Afganistan poslati dodatne postrojbe, Afganistanu nije posvetio toliko vremena. Kad je stupio na dužnost, dočekao ga je hitan zahtjev za pojačanjima koja bi pomogla slabašnim nastojanjima vojske.

Kad je jedne noči pristigla vijest da su militanti al-Qa’ide u Jemenu locirani i da vojska želi podržati napad jemenskih snaga, predsjednik Obama pojurio je u Ovalni ured.

Nakon kratke rasprave njegov savjetnik za borbu protiv terorizma John O. Brennan rekao mu je da se prilika za napad bliži kraju. “Imamo dvije minute”, rekao je Brennan. Obama je odgovorio: “O.K. Može.” Dok su Obami trebala tri izluđujuća mjeseca da donese odluku o slanju dodatnih postrojbi u Afganistan, ostale odluke koje je donio u svojstvu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga bile su vrtoglavo brze, uz mnogo manje proučavanja i pažnje javnosti. On je prvi američki predsjednik u posljednja četiri desetljeća kojega je dočekao rat u tijeku onoga dana kad je stupio na dužnost (zapravo, dva rata, plus dodaci), a njegovo obrazovanje za položaj vrhovnog zapovjednika bez ikakva vojnog iskustva odlikuje vrlo kosa krivulja učenja. Nakon godine i pol predsjednikovanja Obama se doima kao da ratuje preko volje. Savjetnici kažu da nije na samoga sebe gledao kao ratnog predsjednika na način na koji su to njegovi prethodnici činili. Ondje gdje je George W. Bush vidio sukobe u Iraku i Afganistanu kao svoju središnju misiju i prilike da se transformiraju kritične regije, Obama vidi “probleme koje treba riješiti”, a misija mu je uvijek ista: trasformacija Amerike, objasnio je jedan od savjetnika. Iz razgovora s tridesetak vladinih dužnosnika, vojnih vođa i stručnjaka za sigurnost daje se zaključiti da je rezultat toga pomalo tjeskobna ravnoteža između predsjednika na oprezu pred beskonačnim obvezivanjem i vojske koja se boji da on nije potpuno predan cilju. “Od njega se očekuje da riješi niz velikih problema i moje je mišljenje da ne želi ostaviti dojam da je pretjerano zaokupljen s ova dva rata te da se ne bavi domaćim pitanjima koja imaju prioritet kod većine stanovnika ove zemlje”, izjavio je ministar obrane Robert M. Gates. Uz gospodarstvo na koljenima i kontroverznu zdravstvenu reformu, Obama je bio odlučan u sprečavanju toga da ti ratovi postanu glavno pitanje. Dužnosnici se prisječaju da je svoga prvog dana na položaju predsjednika održao videokonferenciju o Iraku i rekao: “Ljudi, prije nego što počnete, želim vam reći samo jednu stvar, a to je da ne želim ovo zaribati.” No premda je dugo razmišljao o tome kako okončati rat u Iraku, unatoč predizbornom obećanju da će u Afganistan poslati dodatne postrojbe, Afganistanu nije posvetio toliko vremena. Kad je stupio na dužnost, dočekao ga je hitan zahtjev za pojačanjima koja bi pomogla slabašnim nastojanjima vojske.

Nakon upozorenja generala da nema dovoljno vremena za dublje proučavanje problema, poništio je odluku potpredsjednika Josepha Bidena i poslao u Afganistan još 21.000 vojnika. “I on i ja tada smo iskreno mislili da je to to”, prisječa se Gates. Ali za nekoliko mjeseci general McChrystal zatražio je dodatnih 40.000 vojnika. “Doista sam se iznenadio kad nam je general McChrystal podnio taj zahtjev, a mislim da se i predsjednik iznenadio”, dodaje Gates. Obama se sada suočava s posljedicama izravne borbe koju je naredio. Prošle je godine posjetio zračnu bazu Dover u Delawareu kako bi dočekao lijesove s tijelima poginulih vojnika. Za posjeta Afganistanu u ožujku susreo je ranjenoga 19-godišnjeg vojnika koji je izgubio obje noge i jednu ruku. “Kad dođem na mjesta poput ovoga, teško mi je pronaći odgovarajuće riječi”, na odlasku je emocionalni Obama rekao savjetnicima. Taj je trenutak duboko utjecao na njega. Tri mjeseca poslije, nakon što je smijenio generala McChrystala zbog komentara koje je o njemu i njegovu osoblju iznio u časopisu “Rolling Stone”, Obama je ljutito ušao u Kriznu sobu u Bijeloj kuči i naveo mladog vojnika kao primjer dok je korio savjetnike. “Na terenu se klinci ponašaju kao odrasli, a u ovoj prostoriji se mnogi odrasli ponašaju kao klinci”, bio je oštar. Premda je cijela strka oko generala McChrystala dodatno pojačala tenzije, Obamina reakcija možda ih je smirila. “Ironično je da je McChrystalov otkaz u biti imao pozitivne posljedice jer je Obama riješio taj problem na način na koji bi ga riješila večina viših vojnih dužnosnika da su bili na njegovu mjestu”, izjavio je Stephen Biddle, najžešći kritičar Obamina roka za povlačenje u Vijeću za vanjske odnose. Izbor generala Davida Petraeusa na položaj zapovjednika snaga u Afganistanu možda je bio još važniji čimbenik jer je taj izbor zatvorio Obamin krug. Kao senator se suprotstavljao generalu Petraeusu. No s vremenom je počeo cijeniti njegovu inteligenciju i predanost. “Ironija je nevjerojatna”, smatra bivši Obamin savjetnik Bruce Riedel. “Kao i Bush prije, i on je sav novac stavio na jednog čovjeka – a to je isti čovjek.

Peter Baker

Autor: The New York Times
05. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close