U izravnom činu pobune protiv vlasnika nuklearne elektrane Fukushima, tvrtke Tokyo Electric Power Company, lokalna vlast u Tokiju žurno se posvećuje izgradnji velikog postrojenja na prirodni plin koje će proizvoditi jednaku količinu energije koliku proizvode i nuklearni reaktor.

To bi postrojenje glavnom gradu Japana osiguralno stabilnu opskrbu električnom energijom nakon nuklearne katastrofe u elektrani Fukushima Daiichi u ožujku. No, još je važnije da će to u Japanu potaknuti očajnički potrebnu promjenu. Naime, oslabljivanjem TEPCO-a, reformatori se nadaju da će razbiti poveznicu dosluha između poduzeća i vlade koja je nekada pokretala ubrzani japanski poslijeratni uspon, ali danas ga drži u stagnaciji.“Sada nam je prilika”, kaže Naoki Inose, dogradonačelnik Tokija i navodi: “TEPCO je 11. ožujka postao pas koji je pao u rijeku. Tek tada možemo se boriti protiv tako snažnog neprijatelja.” Neprijatelja toliko moćnog da samo osam mjeseci nakon što su se japanski vođe zaklinjali u to da će navedena nuklearna katastrofa potaknuti preporod, prilike za korjenitu promjenu polako izmiču iz ruku. Reformatori su već izgubili ključnog saveznika, Naota Kana, koji je dok je bio premijer pozivao na kraj nuklearne energije i temeljite promjene energetske industrije. Njega su izgurali s mjesta premijera uz pomoć moćnog japanskog poslovnog lobija, vjernog zaštitnika TEPCO-a, koji je, poput brojnih pripadnika japanske vlasti imao puno koristi od velikodušnosti te tvrtke.

Još izgubljenih godina?
“Nakon nesreće, mislio sam da doista postoje izgledi da će se nešto promijeniti, ali sada energija za pretvaranje Fukushime u priliku za radikalne reforme gubi na snazi”, kaže Hiroshi Okumura, ekonomist i autor knjige “Rastapanje TEPCO-a”. Putem Twittera, Hiroshi Mikitani, poduzetnik čija je tvrtka Rakuten izrasla u najveći japanski internetski trgovački centar, tvrdi da “monopol energetskih tvrtki te dosluh političara, birokrata i poduzeća te novinskih medija” sprečavaju deregulaciju. Zagovornici energetskog sektora smatraju da će deregulacija samo nauditi zemlji i krive je za nestanke struje u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, u kojoj tržišta nisu regulirana. “Revolucionari misle da je zabavno razbijati stvari”, kaže Yosuke Kondo, zakonodavac i bivši zamjenik ministra gospodarstva, trgovine i industrije. “Zašto osjećaju potrebu uništiti nešto čime se možemo pohvaliti ostatku svijeta?”Najjasniji znak dosad da Kondo i njegovi pristaše imaju prednost nedavna je vladina odluka da se u TEPCO uloži 11,5 milijardi dolara, sredstva koja će tvrtki pomoći kompenzirati 90.000 ljudi koji su bili primorani napustiti područje oko elektrane Fukushima Daichii.

Skupo za potrošače
Japan je gotovo jedina industrijalizirana država koja nije deregulirala svoju elektroenergetsku mrežu. Elektroenergetske tvrtke imaju pravo odrediti cijenu jedinice električne energije prema složenom sustavu koji uključuje široku lepezu često nejasnih troškova. Što više određena elektroenergetska tvrtka potroši, to više može naplatiti. Takva je politika, kao što se dalo i predvidjeti, poticala TEPCO na prekomjernu potrošnju, ustvrdio je vladin odbor koji sada istražuje djelatnosti TEPCO-a. Odbor je otkrio da je TEPCO, čiji je neto prihod u 2009. godini iznosio 1,7 milijardi dolara, a čije 192 elektrane električnom energijom opskrbljuju trećinu Japana, ima raširenu mrežu vezanih tvrtki kojima je dodjeljivao prenapuhane ugovore. A onda su neke od tih tvrtki dogovarale poslove s velikim proizvođačima. TEPCO je donirao goleme količine novca političarima u vrijeme kampanja ili u svrhu istraživanja, a također je birokratima iz vladinih ministarstava i državne policije ponudio unosne poslove nakon umirovljenja. “To je nevjerojatan sustav”, kaže Kaichiro Shimura, autor knjige “TEPCO carstvo” i bivši novinar koji je pisao o TEPCO-u. “Jedini na gubitku su potrošači.”

Pokušaj otvaranja
U jednom pokušaja razbijanja monopola elektroenergetskih tvrtki, 60 posto japanskog elektroenergetskog tržišta do 2005. otvorilo se prema tzv. proizvođačima i dobavljačima, tvrtkama koje djeluju kao brokeri i otkupljuju električnu energiju te je prodaju kupcima. Uspostavljena je i burza Japan Electric Power Exchange, odnosno JEPX, za kupoprodaju na veliko.Međutim, unatoč cijenama koje su često tek trećina cijene elektroenergetskih kompanija, ove tvrtke, koje ovise o prijenosnim vodovima spomenutih elektroenergetskih kompanija sudjeluju na tržištu sa samo dva posto. Budući da ne žele da im te nove tvrtke preuzmu klijente, elektroenergetske kompanije otežavaju im pristup svojim opskrbnim mrežama.Kad je u ožujku nuklearna elektrana Fukushima obustavila djelatnost, TEPCO više nije mogao opskrbljivati Tokio dovoljnom količinom električne energije, nove tvrtke ponadale su se da im se konačno ukazala prilika. Međutim, vlada je propisala da svi potrošači, uključujući i one novih tvrtki, moraju smanjiti potrošnju energije za 15 posto. Time je u biti novim tvrtkama ostalo 15 posto viška energije. Ali vlada im je ponudila rješenje – prodajte je TEPCO-u. Ennet, najveća od tih novih tvrtki, bila je primorana prodati električnu energiju TEPCO-u, i to po cijeni nižoj od one koju naplaćuje svojim potrošačima.Oni koji u posjedu imaju nuklearne elektrane pristali su uložiti 90 milijuna dolara u spas TEPCOa, što je jasna naznaka da je mreža utjecaja koju je ta tvrtka tkala godinama i dalje netaknuta.

Norimitsu Onishi i Martin Fackler