Dok su poslovni subjekti u Europskoj uniji u drugoj polovici 2025. godine osjetili značajno olakšanje zbog pada cijena plina, europska kućanstva suočila su se s novim poskupljenjima. Najnoviji podaci Eurostata, objavljeni ovog tjedna, otkrivaju duboke podjele i različite trendove na energetskom tržištu diljem kontinenta.

Prvo tromjesječje

Bliski istok, niže cijene plina i ograničenja donijeli lošije brojke

Prosječna cijena plina za tvrtke u EU pala je u drugoj polovici 2025. godine za osjetnih 8,3 posto, spustivši se na 6,05 eura za 100 kilovatsati – s 6,60 eura u prvoj polovici godine. Ovaj pad, koji je uslijedio nakon točno godinu dana relativno stabilnih cijena za poslovne korisnike, donosi prijeko potrebno olakšanje industriji i gospodarstvu.

S druge strane, kućanstva su se suočila s potpuno suprotnom situacijom. Prosječne cijene plina za kućanstva u EU porasle su na 12,28 eura po 100 kilovatsati, što je povećanje od gotovo 7,5 posto u usporedbi s prvom polovicom 2025. godine. Eurostat pritom ističe kako se radi o povratku sezonskih oscilacija koje su bile uobičajene prije energetske krize 2022. – na godišnjoj razini cijene su zapravo ostale stabilne, a rast je uglavnom odraz tipičnog zimskog poskupljenja.

Hrvatska u vrhu najjeftinijih, Bugarska prednjači za tvrtke

Kada se pogledaju cijene za građane, Hrvatska se nalazi u samom vrhu zemalja s najnižim cijenama plina za kućanstva u cijeloj EU. Dok je prosjek EU-a skočio, a Švedska drži prvo mjesto s apsolutno najskupljim plinom od čak 20,92 eura za 100 kilovatsati, Hrvatska je zadržala znatno povoljnije cijene.

Apsolutno najnižu cijenu u EU imala je Mađarska (3,40 eura), a odmah iza nje nalaze se Hrvatska s cijenom od 5,43 eura i Rumunjska (5,66 eura) – što znači da hrvatski građani plaćaju manje od četiri puta od Šveđana. Jedan od razloga tako niske cijene je i iznimno nizak udio poreza i pristojbi u Hrvatskoj – samo 4,8 posto, što je najniži udio u cijeloj EU.

Za tvrtke, neslavni rekorder je opet Švedska (10,65 eura), a slijede je Finska (8,63 eura) i Njemačka (7,13 eura). Najpovoljnije uvjete za poslovanje imale su tvrtke u Bugarskoj (4,14 eura), a odmah iza nje su Grčka (4,24 eura) te Portugal i Belgija (4,81 eura).

U drugoj polovici 2025. prosječne cijene plina za gospodarstvo pale su u čak 18 zemalja EU-a. Najveći pad zabilježen je u Češkoj (14,6 posto), a slijede Mađarska (14,4 posto) i Grčka (12,2 posto). Rast cijena zabilježen je u samo četiri zemlje: Litvi (+6,5 posto), Nizozemskoj (+6,3 posto), Rumunjskoj (+3,4 posto) i Austriji (+1,7 posto), dok su u Španjolskoj, Sloveniji, Latviji i Njemačkoj cijene ostale praktički nepromijenjene.

Globalni trendovi donose optimizam, ali i rizik

Pad cijena plina za industriju u Europi podudara se s globalnim trendovima. IEA je u svom kvartalnom izvješću za Q1 2026. ocijenila 2025. prijelaznom godinom za svjetska tržišta prirodnog plina. Snažan rast proizvodnje ukapljenog prirodnog plina (LNG) – ponajviše iz SAD-a – postupno je počeo olakšavati situaciju od srpnja nadalje, a veleprodajne cijene na europskoj referentnoj burzi TTF pale su u drugoj polovici 2025. za 14 do 17 posto u usporedbi s istim razdobljem 2024. godine.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

IEA predviđa da će se ubrzani rast globalne ponude LNG-a nastaviti i u 2026. godini, što bi trebalo potaknuti jači rast potražnje, prvenstveno u Kini i Aziji. Međutim, geopolitički rizici su se u međuvremenu dramatično materijalizirali.

IEA je u posebnoj analizi upozorila da je kriza u Hormuškom tjesnacu od ožujka 2026. s tržišta uklonila gotovo petinu globalnih LNG isporuka, a šteta nanesena infrastrukturi za ukapljivanje plina u Kataru mogla bi odgoditi očekivani val LNG opskrbe za najmanje dvije godine.

U Europi se pak, prema IEA-inim predviđanjima iz Q1 2026. izvješća, nastavak snažnog širenja obnovljivih izvora energije očekuje smanjiti potražnju za plinom za dva posto tijekom 2026. godine – no ta su predviđanja nastala prije izbijanja krize u Hormuzu, koja unosi novu dozu neizvjesnosti u sve energetske prognoze za ostatak godine.