Rad s alatom i rukama u svrhu hobija, ta cijenjena vještina i kulturalni utjecaja koji je oblikovalo razmišljanje i ponašanje u velikom dijelu Sjedinjenih Američkih Država u ovoj zemlji sve je manje prisutan. Slika o sposobnom, inovativnom narodu koji može načiniti sve što poželi među Amerikancima se polako gubi. Simptomi toga očituju se u sjetnoj popularnosti knjiga poput “Shop Class as Soulcraft” Matthewa Crawforda, televizijskim emisijama o kuhanju, u kojima sudjeluju vrhunski kuhari, te emisijama poput “This Old House”.

Tradicionalno zanatsko obrazovanje u srednjim školama opada, što stvara probleme tisućama mladih koji se žele obučiti za zanat, a da ne moraju pohađati koledž. Na koledžima je, pak, od 1985. godine do danas diplomiralo manje inženjera kemije, strojarstva i metalurgije zbog smanjenja proizvodnje, u kojoj su se uglavnom zapošljavali. Pad je započeo pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je proizvodnja činila čak 28 posto bruto domaćeg proizvoda te zapošljavala trećinu ukupne radne snage. Danas tvornička proizvodnja čini tek 12 posto BDP-a te zapošljava tek 9 posto američkih radnika. “U prethodnoj smo generaciji izgubili vezu sa zemljom, a sad gubimo vezu sa strojevima o kojima ovisimo”, ističe Michael Hout, sociolog sa Sveučilišta u Kaliforniji. “Ljudi koji rade rukama danas rade u uslužnom sektoru, u restoranima i praonicama rublja, ili se bave medicinskom tehnologijom i sličnim poslovima.” To je jedno objašnjenje za pad tradicionalnog zanatstva, a manjak interesa je drugi razlog. Velik se novac vrti u područjima poput financija. “Mladi odrastaju, a da nisu razvili vještine za popravljanje po kući”, kaže Richard Curtin, voditelj Ankete potrošača Thomson Reutersa i Sveučilišta u Michiganu. “Znaju, dakako, sve o računalima, ali ne znaju ih sastaviti.” Sve manja prisutnost proizvodnje nesumnjivo objašnjava pad zanatstva već zbog toga što su mnogi radnici na traci bili vješti zanatlije, ako već ne na poslu, onda u slobodno vrijeme. U istraživanju koje je provedeno krajem devedesetih među radnicima tvornice General Motorsa u Lindenu u New Jerseyju (koja je danas zatvorena) sociologinja Ruth Milkman s Gradskog sveučilišta u New Yorku otkrila je da su mnogi radnici na traci u slobodno vrijeme vršili popravke po kući i na druge načine radili po kući. “Često sam razmišljala o tome”, kaže Ruth Milkman, “da su te aktivnosti izvan radnog vremena zapravo bile pokušaj radnika da povrate dostojanstvo narušeno svakodnevnim zatupljujućim radom na tvorničkoj traci”.

Zanat ima vrlo visok status u zemljama poput Njemačke, koja ulaže u programe šegrtovanja srednjoškolskih učenika. “Njemačke su korporacije shvatile da je gospodarski poželjno te domoljubno graditi domaću sposobnu radnu snagu. Mi nikad nismo uspjeli razviti takav sustav vrijednosti”, kaže Richard Sennett, sociolog Sveučilišta u New Yorku, koji piše o povezanosti zanata i kulture. Obamina je administracija najavila da će u sektor proizvodnje vratiti veći broj zaposlenika, a najavu je popratio početni porast zaposlenosti. “Sjedimo u sobama s proizvođačima koji nam kažu da nekoć automatske odluke o premještaju proizvodnje u inozemstvo danas više nisu nužne te da bi prava politika dovela do povoljnog pomaka”, ističe Gene Sperling, ravnatelj Državnog gospodarskog vijeća. To je naročito slučaj ako savezna, državna i lokalna vlada interveniraju obilatim subvencijama, kao što se dogodilo u Kini, Njemačkoj, Japanu, Francuskoj, Indiji te drugim zemljama koje žele održati proizvodnju. Što se samog zanatstva tiče, pitanje je kako će se u općoj populaciji održati kao vještina koja se cijeni. Ruth Milkman smatra da zanatstvo u Americi ne nestaje onako brzo kao što neki smatraju, već da su ga preuzeli useljenici. “Ponos zbog zanatstva živ je u svijetu useljenika”, kaže. Sol Axelrod (37) voditelj je trgovine Home Depot u New Rochelleu, a kao tinejdžer je već znao popravljati automobil, čak i mijenjati kočnice. Danas kad u rano jutro dođe otvoriti trgovinu, ondje ga već čeka mnoštvo useljenika zanatlija koji čekaju da ondje kupe potrepštine za rad toga dana. Axelrod kaže da su recesija i trajno visoka stopa nezaposlenosti mnoge prisilile na štednju tako što mnogo toga sami rade, a Home Depot nudi tečajeve za popravljanje i druge sitne popravke. Voditelji tečaja zaposlenici su trgovine, a mnogi su stariji ili umirovljeni zanatlije ili radnici koji su dobili otkaz. “Naši kupci možda ne grade ormariće ili terase, mi ćemo to učiniti za njih”, kaže Axelrod, “no neki žele razviti vještinu tako da mogu više učiniti sami u ovim teškim vremenima”.

Louis Uchitelle