Od svih uglednih zanimanja u modernom društvu rijetka su postala nečasna kao takozvani “stručnjaci”. Akademske ekonomiste okrivljuju za nepovezanost sa stvarnim svijetom i propuste vezane uz predviđanje gospodarske krize. Međunarodne akademike razapinju na križ jer nisu predvidjeli Arapsko proljeće i krizu eurozone. Bankarske regulatore promatraju s nepovjerenjem od kad je financijski krah otklonio krinku s njihove nesposobnosti.

Dakle, u očima javnosti stručnjaci s brojnih područja pridružili su se zloglasnoj vojsci političara, menadžera s Wall Streeta i marketinških djelatnika. Nalazimo se na raskrižju putova, sa svim nesigurnostima koje to podrazumijeva. Christine Lagarde, izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, početkom ovog mjeseca rekla je: “Stojimo na raskrižju, a ulozi se iz dana u dan povećavaju.” Netom prije grčkih izbora Alexis Tsipras, vođa grčke ljevičarske stranke Syriza, objavio je: “Europa je na raskrižju, na istom onom raskrižju na kojemu je bila 1930ih kad su je zadesile sve posljedice gospodarske krize 1929. godine.” Jedna rasprava koja se prošlog mjeseca odvijala uživo na televizijskom kanalu France 24 bila je naslovljena: “Pomirba ili raspad: Europa na raskrižju”. No nije riječ samo o Europi. U Tunisu, kolijevci Arapskog proljeća, žustro se raspravlja o tome koliki će utjecaj islam imati u preoblikovanju društva. Zamjenjuje li patrijarhalni, autoritarni režim usmjeren prema unutra, a koji je godinama sijao užas po Egiptu novi patrijarhalni, autoritarni režim usmjeren prema unutra? Hoće li okrutna vlast u Siriji konačno biti zbačena? Preko milijun Britanaca odselilo je u Španjolsku, gdje žive ili cijelu ili dio godine, a danas su mnogi od njih zbog toga ogorčeni jer životni troškovi rastu, a vrijednost njihovih kuća za odmor pada. Njemačka oklijeva sa spašavanjem Grčke dok grčki mediji već rutinski demoniziraju Nijemce.Ova nesigurnost s kojom su suočene brojne zemlje plodno je tlo za ekstremizam i političku paranoju. Društveni mediji prepuni su teorija zavjere, a mladi diljem svijeta pesimistični su u vezi izgleda za bolju budućnost. Antidemokratske sile su u usponu. U izvještaju Europske banke za obnovu i razvoj od prošlog studenog naglašava se pad potpore za demokraciju i slobodna tržišta u zemljama s akutnom krizom kao što su Slovačka, Slovenija i Mađarska.

U Grčkoj je krajnje desničarska stranka Zlatna zora zadržala svoj blok u parlamentu, čak i nakon što je jedan dužnosnik te stranke uživo u televizijskom prijenosu ošamario jednu političarku, a drugu zalio čašom vode. U Francuskoj je Nacionalna fronta po prvi put u 25 godina osvojila zastupnička mjesta u parlamentu. U Austriji je desničarska Stranka slobode sve popularnija među mladima. Gospodarska kriza, opetovani neuspjesi političara i općenito nepovjerenje u postojeće institucije dali su nova krila ekstremno desničarskim ideologijama. U nedavnom izvještaju Europska komisija protiv rasizma i netolerancije Vijeća Europe upozorila je: “Retorika ksenofobije sada je postala dijelom svakodnevne javne rasprave, a ekstremisti sve više koriste društvene medije za širenje svojih gledišta.” Na internetu sam naišla na desetke stranica na kojima se tvrdi da su Židovi krivi za financijsku krizu te da sada, nakon što su sve uništili, bogati Židovi napuštaju Ameriku i naseljavaju se u Kini. Ako samo malo preinačite te riječi, iste te optužbe izgovaraju fanatici svih zemalja u vezi zamišljenih neprijatelja svake vrste. Istaknuti njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas opetovano poziva na “spas dostojanstva demokracije”. Osobito ga brine to što bi “koncentracija moći u rukama uskog kruga državnih vođa koji nameću svoje sporazume državnim parlamentima” mogla oslabjeti načela pluralističke demokracije. Trenutno okružje plodno je tlo za netoleranciju, žrtvene janjce i ksenofobiju. Sklonost da se države pretvori u izolirane političke jedinke koje se boje raznolikosti i nemaju povjerenja prema nadnacionalnim pothvatima u Europi je u prošlom stoljeću uzrokovala dva razorna rata. Predstoji nam još jedno raskrižje na kojemu će izbor biti neupitan – oni koji imaju povjerenja odabrat će demokraciju i braniti je, dok će oni koji nemaju povjerenja biti spremni odustati od nje na neko vrijeme, ako ne i zauvijek.

Elif Shafak je autorica osam romana. Posljednja knjiga “Čast” (“Honor”) objavljena joj je u travnju.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com