Europskom gospodarskom moćniku, Njemačkoj, ne manjka srčanosti: oporavila se od dva svjetska rata, probavila ujedinjenje, a sada se uzdiže iznad susjeda koji se još uvijek s teškom mukom oporavljaju od financijske krize. Uz tek malo buke pokrenula je dotad kruto tržište rada i podigla dob umirovljenja na 67 godina.

No, kad je u pitanju emancipacija i osnaživanje žena, čini se kako ne djeluju ni najžešća germanska nepopustljivost i ustrajnost, čak ni pod čvrstim stiskom jedne od najmoćnijih žena na svijetu, kancelarke Angele Merkel. Mnoge uvažene ličnosti u poslovnom i političkom svijetu prilično javno zapošljavaju i promiču žene te su iskreno odane tom cilju. No, čak ni desetljeće dobronamjernih zavjeta korporativnog sektora nije promijenilo stanje u njemačkom poslovnom svijetu, kojim uvjerljivo dominiraju muškarci. “Njemačka je dobra kad su u pitanju strukturalne reforme, ali ne i kulturalne reforme”, izjavio je Thomas Sattelberger, predsjednik odjela za ljudske potencijale u Deutsche Telekomu, koji je u proljeće 2010. godine zapanjio ostale tvrtke s burze DAX 30 objavom kako do 2015. želi ostvariti cilj od 30 posto menadžerica na visokim položajima u tvrtki. “Postoji vrlo tradicionalna slika muškaraca i žena, koja je u vrijeme Reicha dovedena do ekstrema, a to su kult majčinstva i očinstva. Ti stereotipi još nisu iskorjenjeni.”Unatoč nizu vladinih mjera i raspravama o rodnim ulogama, tek 14 posto njemačkih majki nakon rođenja prvog djeteta vraća se na posao na puno radno vrijeme, a nakon drugog djeteta samo njih 6 posto. Na čelu svih tvrtki DAX 30 su muškarci. U cijeloj zemlji, samo jedna jedina žena predsjeda nadzornim odborom, a to je Simone BagelTrah u Henkelu. Rijetke zemlje mogu se pohvaliti da na najvišim položajima u tvrtkama imaju 20 posto žena. No, dok Švedska ima 17 posto žena na najvišim položajima, a Britanija i Sjedinjene Američke Države 14 posto, u Njemačkoj ih je tek 2 posto, kao i u Indiji, daje se zaključiti prema McKinseyjevom izviješću o ženama iz 2010.

Iako je jedna od zemalja kojoj je najviše potreban ženski talent (njemačka stopa nataliteta od 1,39 jedna je od najnižih u Europi, pa stoga već postoji manjak od 150.000 kvalificiranih radnika u tehničkim zanimanjima), Njemačka je mjesto u kojem rodni stereotipi ostaju čvrsto ukorjenjeni.Dok su žene na komunističkom istoku zemlje poticali na radi, 14 godišnja vladavina kršćanskodemokratskog prvog kancelara Zapadne Njemačke, Konrada Adenauera, uvela je uzrečicu “Kinder, Küche, Kirche” (djeca, kuhinja, crkva) u porezni i obrazovni sustav u kojemu se do danas žene ne osjećaju dobrodošle na radnom mjestu. Bračni parovi plaćaju porez po stopi koja je slična nižoj stopi koju plaćaju samci. A nastava u školama uglavnom završava u vrijeme ručka, što je pomoglo održati tradiciju majke koja ne radi i brine se o djeci. Nadalje, ženski se pokret ovdje oduvijek više usredotočavao na zaštitu žena od oštrog kapitalizma negoli na zagovaranje ravnopravnosti kao u SAD-u, Velikoj Britaniji i bivšem Sovjetskom Savezu.“Još smo uvijek jako daleko od situacije u kojoj bi bilo normalno za žene željeti i karijeru i obitelj. To nije prisutno ni kod mlađih žena”, izjavila je Angelika Dammann, prva i jedina žena koja je članica Uprave u softverskom gigantu SAP. “Kad imate djecu, od vas se očekuje da jedan značajni dio vremena provedete kod kuće; u suprotnom vas smatraju lošom majkom”, dodala je. Kancelarka Merkel, koja nema djece, utjelovljuje idealnu njemačku karijeristicu. Temelj njezine stranke i dalje je čvrsto povezan s konzervativnim obiteljskim vrijednostima. No kancelarka je u istoj mjeri i dijete bivše Istočne Njemačke. Jasno je pokazala čemu je naklonjena, primjerice kad je u vladu dovela vrlo izravnu i otvorenu Ursulu von der Leyen, majku sedmoro djece koja je zagovarala porodiljni za očeve i ravnopravnost u poslovnom svijetu. Ursula von der Leyen 2007. godine uvela je 14mjesečni, izdašno plaćeni porodiljni dopust. Također je lobirala za zakon prema kojemu se svakom jednogodišnjem djetetu do 2013. godine jamči mjesto u jaslicama. “Zakoni pomažu promijeniti mentalitet”, tvrdi ona.

Trenutno se na razini cijele države vodi javna rasprava o ravnopravnosti na tržištu rada. Nasljednica Ursule von der Leyen, Kristina Schröder, zatražila je od svih tvrtki na DAX-u da izvijeste koliko žena namjeravaju imati u svojoj tvrtki do kraja godine, ali nije im odredila brojku ili postotak. Tek nekolicina čelnika usudi se javno usprotiviti prednostima zapošljavanja žena. “Vrlo smo zainteresirani za promaknuća kvalificiranijih žena”, rekao je Dieter Hundt, predsjednik saveza njemačkih poslodavaca BDA. No rijetki su obožavatelji omjera. Hundt se “kategorički protivi” zakonskom određivanju omjera muškaraca i žena u tvrtkama. “Talentirane žene zacijelo ne bi htjele dobiti posao zbog tako nečega?” Angelika Dammann iz SAP-a nepopustljiva je kad tvrdi kako ne želi postati “žena omjera”. Nicola LeibingerKammüller, glavna direktorica Trumpfa kaže kako njezina tvrtka omogućuje zaposlenicima da prilagode rasporede radnog vremena kako bi ženama postalo jednostavnije doći do menadžerskog položaja. “Ipak i dalje imamo manjak žena koje žele posao na puno radno vrijeme”, rekla je. Jutta Allmendinger, autorica nekoliko studija o ženama kaže kako ironija počiva u činjenici da se državna intervencija doima najučinkovitijim sredstvom u borbi protiv stereotipa. “Trebaju nam snažne zakonodavne smjernice”, smatra Jutta Allmendinger.Sattelberger tvrdi kako je u pitanju vrlo jednostavan interes: “Bez tih talenata, Njemačka ne može opstati kao ekonomija znanja.” “Moramo razbiti povijesne tabue, jer ako to ne učinimo, izgubit ćemo konkurentnost.”

Katrin Bennhold; Jack Ewing doprinio izvještaju

Ženski faktor

Niz članaka o položaju žena na početku 21. stoljeća naći ćete na pod naslovom Ženski faktor na: global.nytimes.com

ekonomski rast

Jedan sektor ima presudan utjecaj na rast Hrvatske – i nije turizam

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju