Sa nikada prije viđenim prikazom svojeg brzorastućeg pomorskog arsenala, Kina je jasno pokazala svoje ambicije kao globalna sila.

Kako bi označili 60. godišnjicu osnivanja Mornarice Narodne Oslobodilačke Vojske (PLAN), vođe Kine su 23. travnja pregledali pomorsku smotru opreme koja se protezala od nuklearnih podmornica do amfibijskih bojnih brodova i bojnih bombardera. Jedini nedostajući dio pomorske moći bio je nosač aviona. Prije deset godina PLAN-ova 50. godišnjica je prošla s malo više od nekoliko memorijalnih maraka i puno mahanja zastavama. Ali posljednje desetljeće je vidjelo plodove ogromnog vojnog programa modernizacije i širenja, koji je pokrenut nakon što su u 1995. i 1996. napetosti porasle u Tajvanskom tjesnacu. To je uključivalo kupovinu Ruske mornaričke oprema vrijedne milijarde dolara i stavljanje u službu brodova, podmornica i raketa proizvedenih unutar države. Ta izgradnja je uzrokovala nemir diljem susjedstva Kine. Kina je bila zabrinuta da bi parada održana u lučkom gradu Qingdaou mogla poslati prezastrašujuću poruku. Pozvala je strane mornarice da sudjeluju u njoj, uključujući američku Sedmu Flotu koja je poslala razarač raketa s navođenjem, USS Fitzgerald. Službena tema spektakla je bila “ocean u harmoniji”. Susjedi Kine bi željeli da je tako. Kina spori svoje morske granice s nekoliko zemalja, najžučnije s Japanom, Vijetnamom i Filipinima. Od pet plovila u Qingdaovom muzeju mornaričke povijesti, dva su bila umješana u potapanje vijetnamskog broda tijekom sukoba u Južnom kineskom moru 1988. Postavljanje dva američka nosača aviona blizu Tajvana tijekom krize u odnosima u 1996. zabrinula je vođe Kine. Njezina vojna izgradnja, uključujući širenje mornarice, činila se prvenstveno usmjerena na sprječavanje bilo kakve buduće američke intervencije po pitanju Tajvana. U posljednjih nekoliko godina, napetosti preko tjesnaca su smanjene, najočitije nakon prošlogodišnje izborne pobjede Kini bolje naklonjenog tajvanskog predsjednika Ma Ying-jeoua. Ali veliko povećanje njezine potražnje inozemne nafte i ostalih resursa znače da Kina sada više razmišlja o tome kako zaštititi svoje udaljenije linije nabave. Slučajno, te linije se kreću spornim Južnim kineskom morem, koje Kina skoro u cjelosti smatra svojim, ali u kojemu nije imala mogućnost projecirati mornaričku silu. Kina ne otkriva svoju pomorsku strategiju, ali u ožujku je entagonov godišnji izvještaj o vojnoj sposobnosti Kine tvrdio da je moguće da pokušava razviti sposobnost da “bude prijetnja za površinske brodove” skroz do drugog otočnog lanca, koji doseže sve do Guama u kojemu Amerika ima veliku vojnu prisutnost.