Izdavači su nedavno čuli sjajne vijesti. U sklopu istraživanja svaki od 842 siromašna učenika dobio je 12 knjiga po vlastitu izboru na kraju školske godine. Tri godine ponavljali su istu stvar.

Nakon toga je tim znanstvenika, na čelu kojega je bio Richard Allington sa Sveučilišta u Tennesseeju, analizirao rezultate tih učenika na testovima. Otkrili su da su učenici koji su na kraju godine dobili knjige ostvarili znatno bolji rezultat na testovima čitanja nego drugi učenici. Na njih je znatno manje utjecalo “ljetno nazadovanje” koje obično zahvaća učenike slabijih financijskih mogućnosti tijekom ljetnih mjeseci. Čini se da je tih 12 knjiga imalo jednako pozitivan učinak kao pohađanje ljetne škole. Ovo istraživanje i mnoga druga dokazuju golemu moć knjiga. Istraživanje provedeno u 27 zemalja otkrilo je da djeca koja odrastaju u domu sa 500 knjiga dulje ustraju u obrazovanju i ostvaruju bolje rezultate. Ova nova studija pokazuje da uvođenje knjiga u domove u kojima dotad nije bilo knjiga također dovodi do ostvarenja vrlo važnih obrazovnih ciljeva. Nedavno su pak internetske magove pogodile loše vijesti. Jacob Vigdor i Helen Ladd s Fakulteta za javnu politiku Stanford i Sveučilišta Duke istražili su navike korištenja računala pola milijuna učenika od petog do osmog razreda u Sjevernoj Karolini. Otkrili su da je veći broj kućnih računala i brze internetske veze povezan sa znatnim opadanjem rezultata u testovima matematike i čitanja.Ovo je istraživanje dokazalo da širokopojasni pristup nije nužno dobar za djecu i može naštetiti njihovu akademskom učinku. Usto su korišteni podaci od 2000. do 2005. godine prije uzleta Twittera i Facebooka.Te dvije studije samo raspiruju raspravu koja se vodi zbog knjige Nicholasa Carra “Plićina” (“The Shallows”). Carr tvrdi da internet stvara kulturu ograničene pozornosti. Citira brojna istraživanja koja tvrde da višestruko ometajući svijet interneta smanjuje sposobnost ljudi da razviju duboke misli.Carrovi kritičari pozivaju se na podatke koji dokazuju da igranje računalnih igrica i pretraživanje interneta poboljšava sposobnost prerade informacija i usmjeravanja pozornosti. Internet je, tvrde, pomoć u školovanju, a ne prijetnja. No filantropkinja koja siromašnoj djeci daruje knjige primijetila je nešto zanimljivo. Ona tvrdi da fizička prisutnost knjiga ne ostvaruje najveći učinak, već je stvar u tome kako učenici vide sebe dok obogaćuju kućnu knjižnicu.

Oni sebe vide kao čitatelje, pripadnike drukčije skupine.Borba interneta i knjiga temelji se na vjerovanju da je medij poruka. No katkad je medij samo medij. Bitno je što ljudi misle o sebi dok se bave jednom od tih dviju aktivnosti.Osoba koja postane građanin književnog svijeta dio je hijerarhijskog svemira. Klasična su djela na vrhu ljestvice, a knjige za plažu na dnu.Svatko ulazi u taj svijet kao početnik i polako počinje proučavati djela velikih pisaca i akademika. Čitatelji se uživljavaju u duboke, alternativne svijetove i nadaju se da će steći trajnu mudrost. Pisci koji prenose takvu mudrost iznimno su cijenjeni.Iskustvo građanina na internetu znatno je drukčije. Internet poništava hijerarhiju i ne ulazi u kategorije poštovanja. Kultura interneta je kultura jednakosti. Mladi su svestraniji od starih. Novi mediji navodno su napredniji od postojećih. Dominatna aktivnost je nesputana rasprava bez poštovanja i bez autoriteta.Veliki esejist Joseph Epstein jedanput je rekao da se razlikuju oni koji su dobro informirani, oni koji su moderni i oni koji su obrazovani. Internet vam pomaže da budete dobro informirani, ali i da budete moderni, da znate što se događa.No svijet književnosti zapravo omogućuje obrazovanje i svladavanje značajnih stvari koje imaju trajnu vrijednost. Da biste naučili takve stvari, morate se ugledati na veće umove. Morate se utopiti u svijet velikog pisca. Morate poštovati autoritet učitelja. Danas je književni svijet bolji u poticanju razvoja takve vrste identiteta. Internetska kultura jača konverzacijsku sposobnost, no književna kultura i dalje stvara bolje učenike.Bolja je u razlikovanju bitnog od nebitnog i davanju posebne težine bitnom.Možda će se to i promijeniti. Već se razvijaju “staromodni” sadržaji na internetu. Možda se jeanput prava rasprava neće voditi o tome jesu li knjige bolje od interneta, već o tome kako stvoriti internetsku protukulturu koja će uspješnije voditi ljude prema ozbiljnijem učenju.

David Brooks