Kineski i indijski proizvođači lijekova sada proizvode preko 80 posto aktivnih sastojaka lijekova koji se prodaju diljem svijeta. No, nikad nisu uspjeli kopirati složene i skupe biotehnološke lijekove koji se sve više koriste u liječenju raka, dijabetesa i ostalih bolesti u bogatim zemljama – sve donedavno.

Ove tvrtke koje proizvode generičke lijekove sada su na samom rubu početka prodaje jeftinijih kopija najprodavanijih lijekova, kao što je Herceptin koji se koristi za liječenje raka dojke, Avastin za liječenje raka debelog crijeva, Rituxan za liječenje ne-Hodgkinsovih limfoma i Enbrel za liječenje reumatoidnog artritisa. Njihov dolazak na tržište u sljedećih godinu dana (kojeg su omogućile stotine milijuna dolara ulaganja u bio ehnološke laboratorije), ne samo da bi mogao iz korijena izmijeniti zdravstvenu skrb u većem dijelu svijeta, nego i potaknuti protunapad velikih farmaceutskih tvrtki i diplomata iz bogatih zemalja svijeta.Obamina administracija već pokušava zaustaviti napore siromašnijih država da postignu novi međunarodni sporazum koji bi im omogućio da dobiju patentna prava i uvezu jeftinije indijske i kineske kopije lijekova za rak i ostale bolesti, što su već učinili po pitanju AIDS-a. Rasprava se vodi na temu mogu li se bolesti poput raka opisati kao hitni slučajevi, odnosno epidemija. Bogate države svijeta i farmaceutska industrija prije deset su godina pristale odreći se patentnih prava i zarade uslijed pandemije AIDS-a koja je zaprijetila većem dijelu Afrike, no rak, dijabetes i ostale nezarazne bolesti ne smatraju toliko hitnom prijetnjom. Navedena rasprava intenzivirala se na samitu Ujedinjenih Naroda održanom 19. rujna u vezi naglog povećanja broja preminulih od nezaraznih bolesti, koji su uzrok dvije trećine svih smrti. To je tek drugi globalni zdravstveni problem kojega je Opća skupština UN-a proglasila dovoljno hitnim te radi njega sazvala sastanak. Na tom samitu kroničnim bolestima posvećena je ista količina pažnje koliko i HIVu te AIDS-u na prethodnim samitima. Sjedinjene Američke Države već dugo se zalažu za snažniju zaštitu patenata u međunarodnoj trgovini i ostalim sporazumima radi zaštite važnih domaćih industrija kao što je ona farmaceutska. Patenti uglavnom daju ulagačima 20-godišnje pravo ekskluzivne prodaje, no međunarodni zakoni omogućuju zemljama da primoraju tvrtke na podjelu tih prava s konkurentima u nizu raznih okolnosti i slučajeva. Nove biotehnološke kopije vjerojatno će potaknuti i oštru debatu s onima koji zagovaraju prava siromašnih.

Neki su već ustvrdili da su zbog milijuna utrošenih na liječenje AIDS-a, jeftina i jednostavna rješenja za druge boljke siromašnih, kao što je dječja dijareja, pogurana u stranu. Kopije će biti jeftinije, ali ne i jeftine. Nije izgledno da će si ih većina Afrikanaca moći priuštiti. Yusuf K. Hamied, predsjednik indijskog farmaceutskog giganta Cipla Ltd., prije deset godina podigao je na noge globalnu zdravstvenu zajednicu izjavom da može proizvesti koktel lijekova za AIDS po cijeni od jednog dolara po danu. Ta je cijena otad pala na samo 20 centi dnevno, pa se sada u nerazvijenim zemljama liječi šest milijuna ljudi, dok ih se 2001. godine liječilo samo 2000. Hamied kaže da su on i kineski partner BioMab uložili 165 milijuna dolara u izgradnju tvornica u Indiji i Kini u kojima će se proizvoditi najmanje deset biotehnoloških lijekova. I druge su indijske tvrtke uložile u slične projekte. S obzirom da se ti lijekovi proizvode iz genetički izrađenih bakterija, moraju proći brojne testove prije puštanja u prodaju. Hamied je obećao kako će po završetku tih ispitivanja lijekove prodavati za jednu trećinu njihove uobičajene cijene, koja obično iznosi nekoliko desetaka tisuća dolara po tretmanu. “A kad pokrijemo troškove, cijena će nastaviti padati”, dodao je. “Jako padati.” Borba oko lijekova za AIDS sada se doima kao nevažna prepirka u odnosu na onu koja će najvjerojatnije eksplodirati u vezi raka, dijabetesa i srčanih bolesti. Globalni farmaceutski divovi nikada nisu računali da će zaraditi na lijekovima za AIDS, dok su lijekovi za rak i dijabetes ključni za opstanak tih kompanija. Samo Meksiko troši oko 120 milijuna dolara na Herceptin za liječenje žena oboljelih od raka dojke, što čini gotovo polovicu od 1 posto ukupne vladine potrošnje na zdravstvo. Godine 2007., Meksiko je zajamčio pristup Herceptinu svim ženama koje boluju od raka dojke kroz program javnog osiguranja. Hermillia Villegas (47), majka dvoje djece iz Jalisca u Meksiku, nedavno je doznala da ima rak dojke koji dobro reagira na liječenje Herceptinom. Liječnik joj je rekao kako će je 17 tretmana stajati preko 3000 dolara. “Nemam toliko novca”, rekla nam je Hermillia, čiji je muž podvornik. Priznala je da joj je novi program zdravstvenog osiguranja spasio život.

Gardiner Harris