Pored nuklearne elektrane usmjerene prema Japanskom moru, u nizu izložbi naglašavaju se vrline tog izvora energije uz malu pomoć “Alise u zemlji čudesa”. “To je užasno, stvarno užasno”, kaže Bijeli Zec na prvoj izložbi. “Ostajemo bez energije, Alisa.”Dodo robot na to odgovori kako postoji “superiška” energetski oblik koji se zove nuklearna energija.

Ona je čista, sigurna i ekološka, ako se obrade uranij i plutonij, objašnjava Dodo. “Čak i to!”, Alisa se čudi. “Dakle, moglo bi se reći da je najbolja za siromašni Japan! ”Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, japanski su nuklearni dužnosnici usmjerili znatna sredstva u uvjeravanje japanske javnosti da je nuklearna energija sigurna i nužna. Posljedica toga postala je raširenost uvjerenja kako su japanske nuklearne elektrane potpuno sigurne. Japan se potpuno posvetio nuklearnoj energiji dok su se zapadne države sve više udaljavale od nje. Takvo uvjerenje pomaže objasniti zašto je u jedinoj državi koja je napadnuta atomskim bombama prihvaćanje nuklearne energije toliko obuhvatno da nesreće u Pennsylvaniji i Černobilju gotovo da nisu ni spomenute. Čak i nakon krize u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi, reakcija protiv nuklearne energije bila je mnogo oštrija u Europi i Americi negoli u Japanu. Određeni broj Japanaca poseeže u dubine nacionalne psihe i propituje tu sklonost cijele države da prihvati uvjerenje koje se sada smatra iracionalnim. Upravo zbog tog općeg povjerenja u sigurnost japanskih nuklearki, njihovi operatori i nadzornici nisu proveli primjerene sigurnosne mjere i uveli tehnološka unaprjeđenja.“U Japanu imamo nešto što zovemo mit o sigurnosti”, 20. lipnja izjavio je Banri Kaieda, ministar gospodarstva, trgovine i industrije, koji je odgovoran i za nuklearnu industriju. “Postojalo je narazborito, potpuno povjerenje u tehnologiju japanskih nuklearnih elektrana.”Objasnio je kako je zbog toga nuklearna industrija “imala loše temelje za razmišljanje o sigurnosti”.Budući da je pomno njegovano uvjerenje u sigurnost nuklearne energije poljuljano nakon katastrofe koja se dogodila 11. ožujka, Japanci sve više okrivljuju nuklearnu industriju i njezine vodeće ljude za incident u Fukushimi.

U ovoj apolitičnoj državi, deseci tisuća ljudi prosvjedovali su protiv nuklearne energije, a mladi su putem društvenih medija organizirali i oglašavali demonstracije. U danima nakon što je divovski tsunami uništio rashladni sustav nuklearne elektrane Fukushima Daiichi, ured premijera i operator Tepco (Tokyo Electric Power Company) razmišljali su trebaju li ubaciti hladnu morsku vodu u reaktore kako bi spriječili katastrofalne eksplozija, a zatim su raspravljali i o tome kako to izvesti. S obzirom da je radijacija bila previsoka te radnici nisu smjeli pristupiti reaktorima, japanska je vlast oklijevala. Poslali su policijske kamione s vodenim topovima da zalijevaju reaktore. Vojnim helikopterima ispuštali su vodu, ali nju su odnosili snažni vjetrovi. “Sve to pomalo je nalikovalo na cirkus, usmjeren na smirivanje sve uzbuđenijeg japanskog stanovništva i američke vlade”, izjavio je Kenichi Matsumoto, pomoćnik premijera Naoto Kana. Postalo je jasno kako Japan nema čak ni osnovnu opremu za odgovor na nuklearnu krizu. Najveća sramota bila je kad su 31. ožujka upotrijebili vodenu pumpu koja im je poslana iz Kine kako bi ubacili 91 metričku tonu nafte u prvi reaktor. No, osobito zamjetno i zbunjujuće bilo je odsustvo jedne tehnologije: robota. Konačno, Japan je svjetski predvodnik na području robotike.“Operatori su izjavili kako roboti, koji bi uspjeli otkloniti katastrofu, nisu potrebni”, rekao je Hiroyuki Yoshikawa (77), inžinjer i bivši dekan tokijskog sveučilišta, najprestižnije akademske ustanove u Japanu. “Rekli su kako bi roboti izazvali strah.”Nakon Fukushime, Japan je bio primoran osloniti se na hitnu pošiljku od tvrtke iRobot iz Bedforda u Massachusettsu, koja je poznatija po proizvodnji vakuuma Roomba. Tepco je 24. lipnja na zadatak poslao prvog japanskog robota, koji je preinačen tako da može podnijeti nuklearnu nesreću, ali on se pokvario.

Yoshikawa smatra kako je odbijanje uporabe robota samo jedan od znakova općeg oklijevanja glede unaprijeđenja održavanja i ulaganja u nove tehnologije u nuklearnoj industriji. “Zato mit o sigurnosti nije tek prazna priča”, rekao je Yoshikawa, koji je sada ravnatelj Centra za strategije istraživanja i razvoja pri Japanskoj agenciji za znanost i tehnologiju. “Takav način razmišljanja odbija napredak koji se postiže uvođenjem novih tehnologija.” Na samom početku atomskog doba, nuklearna energija mnogim je Japancima predstavljala sveti gral, način na koji Japan, usprkos manjku prirodnih resursa koji je i doveo do poraza u Drugom svjetskom ratu, može postati neovisniji po pitanju energije. Ukoliko ovladaju nuklearnom energijom, otvorili bi si i mogućnost razvoja nuklearnog oružja u budućnosti.Odjel ministarstva zadužen za nuklearnu energiju ove je godine izdvojio 12 milijuna dolara u svrhu programa edukacije i oglašavanja. Mitsuhiro Yokote (67), izvršni direktor Japanske organizacije za odnos prema atomskoj energiji, jedne od ustanova koja je stvorena radi promocije japanskog nuklearnog programa, priznao je kako su stručnjaci osmislili i uspješno prenijeli javnosti poruku da su nuklearne elektrane sigurne. Kaže kako “žali” što je ta organizacija doprinijela mitu o sigurnosti.Japanci kao da instinktivno vjeruju svojoj vlasti. “Što smo drugo mogli, osim vjerovati onome što nam je vlada rekla?”, pita se Masaru Takahashi (67), član ribarskog sindikata iz ribičkog gradića Oma na sjeveru Japana, u kojemu se upravo gradi nuklearna elektrana. “Rečeno nam je da su potpuno sigurne.” Nakon Černobilja, ustanove za odnos javnosti prema nuklearnim elektranama preinačene su u razrađene tematske parkove usmjerene na mlade majke, skupinu koja je prema istraživanjima bila najviše zabrinuta glede nuklearnih elektrana i radijacije, objasnio je Noriya Sumihara, antropolog sa sveučilišta Tenri koji ih je godinama istraživao.

Kao vodiče su također uposlili mlade žene.U gradu Higashidori na sjeveru Japana gradi se najnovija zgrada za odnos javnosti prema nuklearnoj energiji, i to na temu Tonttu, šume u kojoj obitavaju patljuci. U zgradi će se održavati i predstave s likovima iz “anima crtića” kojima se žele privući djeca i mladi roditelji, izjavio je Yoshiki Oikawa, glasnogovornik tvrtke Tohoku Electric Power Company, koja ulaže u tu ustanovu zajedno s Tepcom.Ovdje u zgradi za odnose s javnošću u gradu Shika, kroz koju je prošle godine prošlo sto tisuća ljudi, neki su posjetitelji počeli dovoditi u pitanje sigurnost nuklearne energije nakon katastrofe u Fukushimi, izjavio nam je vodič Asuka Honda (27). Uglavnom su to bile trudnice.Vodeći ljudi nuklearne industrije pobrinuli su se i za to da školski udžbenici, koje odobrava vlada, ne sadržavaju previše podataka koji bi mogli baciti sumnju na sigurnost nuklearne energije. U parlamentu je tu kampanju predvodio Tokio Kano, potpredsjednik Tepca, koji se politikom počeo baviti 1998. godine. Nakon što je prošle godine napustio parlament, Kano se vratio u Tepco u svojstvu savjetnika.Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja, mladi Japanci najžešći su zagovornici nuklearne energije.Japan je počeo vjerovati u vlastiti mit o sigurnosti, tvrdi Hitoshi Yoshioka, autor knjige o povijesti japanske nuklearne energije i član vijeća kojeg je ustanovio premijer radi istrage uzroka katastrofe u Fukushimi. Kaže kako se nuklearna industrija “zapetljala u vlastitu mrežu”.

Norimitsu Onishi; Kantaro Suzuki doprinio izvještaju

Online: Sigurnosni mit

Slike vezane uz japansku javnu promociju nuklearne energije dostupne su na nytimes.com/world (pretraga: japan, myth)

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Razvojna strategija

Nova faza elektrifikacije i inteligentne vožnje usmjerena je na europske ceste