Istodobno s novim američkim sankcijama Iranu ovdje u Iraku na vidjelo je isplivao jedan od najvećih propusta američke strategije: sirova nafta i prerađevine u vrijednosti stotina milijuna dolara svake se godine krijumčare preko slikovitih planina iračkoga Kurdistana.

Dan za danom, bez službene dozvole Bagdada, više od tisuću cisterni prolazi ovim gradom na granici Iraka i Irana, čime ne samo da potkopavaju posljednje američke sankcije, već i pojačavaju tenzije s iračkom vladom oko podjele zarade od nafte. Sam opseg i organizacija ovog trgovanja uzrokovali su zabrinutost ovdašnjih američkih dužnosnika. Boje se da bi zarada od prodaje mogla ići u ruke korumpiranih iračkih političara, od čega bi se iranska vlada najviše okoristila, čak i sada kad su Sjedinjene Američke Države odobrile nove sankcije prema Teheranu. Viši kurdski vladin dužnosnik izjavio je da zarada od ovog posla koji je opisao kao “razrađen” i “golem” ide dvjema vladajućim strankama u regiji i tvrtkama koje su s njima povezane te da su u sve također uključeni bagdadski političari i dužnosnici. “Ljude varaju, ali ne znamo tko ih vara”, rekao je Hamid Mohammed, irački vozač kamiona dok je nedavno čekao na prelazak granice, odnosno ulazak u Iran. Kurdi su dugo bili saveznici Sjedinjenih Američkih Država. Krijumčarenje nafte te druge robe i dobara cvalo je na poroznoj iračkoj granici devedesetih godina kad je Iran bio pod međunarodnim sankcijama. No poluslužbena narav trenutnog trgovanja naznačila je način na koji su poslovni interesi prevladali nad zbrkanom politikom kako Irana, tako i cijele regije. Rijeka cisterni na putu prema Iranu nastavila je kolati bez prekida i tijekom prošlomjesečne iranske vojne kampanje protiv iranskih kurdskih separatista koji su bili najaktivniji na granici. Kurdski dužnosnici kažu da stotine cisterni, od kojih svaka ima kapacitet od najmanje 226 barela sirove nafte i naftnih prerađevina, svakoga dana ulaze u Iran preko Penjwina i još dva granična prijelaza u iračkom Kurdistanu. Dok Iran, koji nema gotovo nikakvoga kapaciteta za preradu nafte, koristi većinu prerađevina, sirova nafta prevozi se skroz do luka Bandar Bushehr, Bandar Imam Khomeini i Bandar Abbas u Perzijskom zaljevu gdje se, kako izvještavaju sami vozači, cisterne prazne, nakon čega se spremnici s naftom tovare na brodove. Trgovinu podržava oko 70 malih rafinerija koje su u ovoj grani industrije poznate kao mini pogoni, izjavio je ministar za naftu kurdistanske regije Ashti Hawrami. Sve su raspršene diljem kurdistanske regije i područjima pod kontrolom Kurda u obližnjim pokrajinama Kirkuk i Ninva, a mnoge od njih posluju bez potrebnih dozvola, nastavio je. Abdul-Karim al-Luaibi, zamjenik iračkog ministra za naftu zadužen za proizvodnju, izjavio je da nema nikakvih saznanja o izvozu nafte Iranu iz kurdistanske regije i dodao da su sve mini rafinerije nezakonite.

“Oni snose odgovornost za to”, rekao je Luaibi za kurdsku vlast. U jednom od svojih rijetkih intervjua Hawrami je u svibnju rekao da se Iranu šalju samo gorivo i nusproizvodi nakon što se sirova nafta preradi u dvjema rafinerijama u privatnom vlasništvu kako bi se zadovoljile potrebe domaćeg tržišta te, između ostalog, osiguralo gorivo za lokalnu elektranu. Hawrami je rekao i da su prihodi od posla s Iranom pomogli pokriti troškove stranih naftnih kompanija u kurdistanskoj regiji koje su pretrpjele znatne štete kad su u listopadu zbog spora između Kurdistana i Bagdada morale prestati naftovodom izvoziti sirovu naftu Turskoj. Rekao je i da se dodatni prihod koji se od ovog posla slio u regiju drži izvan financija kurdistanske vlade i pohranjuje na odvojeni bankovni račun s kojega će se u budućnosti namiriti i Bagdad kad jednoga dana te dvije strane riješe razmirice. No također je izjavio da do Irana ne pronalaze put samo prerađevine iz kurdske regije. Sirova nafta i prerađevine iz rafinerija iz južnih pokrajina Kirkuk i Baiji isto se tako krijumčare u regiju, a dio njih prelazi iransku granicu. Njegovo ministarstvo nema nikakve kontrole nad tim zbivanjima. “Kamion je kamion – vrlo je lako doći do dozvole i jednostavno reći da je ovo gorivo, a ne sirova nafta, te pronaći put”, kaže Hawrami. “Nažalost, problem je puno veći od malenoga Kurdistana.” Analitičari smatraju da trgovina naftom između Kurdistana i Irana omogućuje izvor prihoda koji se, barem zasad, ne moraju dijeliti s Bagdadom, što smanjuje ovisnost o izvozu Turskoj. To im također daje prednost u rješavanju naftnih i graničnih razmirica s Bagdadom. “Mogu pregovarati s pozicije jačeg”, kaže Ruba Husari, stručnjak za naftu i osnivač stranice Iraqoilforum.com. “Upravljaju vlastitim naftnim carstvom.” No propitivanje legitimiteta naftnih aktivnosti regije sve više dolazi iznutra. “Kurdistan je poput otoka na kojem ne postoje zakoni o nafti”, kaže Abdulla Malla-Nuri, član regionalnog parlamenta iz opozicijskog pokreta Gorran, koji se prošle godine odvojio od jedne od vladajućih stranki nakon što ih je optužio za bezočnu korupciju.

Sam Dagher