Prije samo nekoliko godina Indonezija je bila najtromija zemlja u regiji, a prošle je godine indonezijsko gospodarstvo poraslo za 6,1 posto i pretvorilo se u miljenika financijskih tržišta. No, kako Indonezija privlači sve više pozornosti, sve su očitije i mane koje ograničavaju budući rast.

Naime, ova država u kojoj živi 240 milijuna stanovnika bori se s korupcijom, neučinkovitom birokracijom te, što je po riječima ekonomista najvažnija stavka, slabom infrastrukturom. “Bez poboljšanja infrastrukture mislim da se rast veći od 5 posto neće održati”, kaže Muhammad Chatib Basri, ekonomist sa Sveučilišta u Indoneziji. Strana su ulaganja 2010. godine porasla za 52 posto, na čak 16,2 milijarde dolara. Agencija za procjenu kreditnog rejtinga Standard & Poor’s u travnju je povećala rejting državnog duga na BB+, što je jednu stepenicu niže od investicijskog razreda. Povoljnije ocjene kreditnog rejtinga rezultat su mudre financijske politike zemlje pod vlašću predsjednika Susila Bambanga Yudhoyona. Očekuje se da će se Indonezija sljedeće godine naći u investicijskom razredu te se tako približiti prvacima mladih tržišta – Kini i Indiji. Središnja indonezijska banka predviđa da će se gospodarstvo ove godine povećati za čak 6,5 posto zbog snažne domaće potražnje i pojačanog izvoza robe. No, Basri kaže da to nije dovoljno. Da bi se Indonezija stvarno razvila, morat će privući ulaganja u radnointenzivne industrijske grane i manje se usredotočiti na izvoz palminog ulja i ugljena, gdje se ne stvara veći broj radnih mjesta. Zračne i pomorske luke zastarjele su i neučinkovite, a zbog čestih nestašica struje pate kućanstva i tvrtke. Zbog katastrofalnih prometnih gužvi u Džakarti zemlja godišnje izgubi 1,5 milijardi dolara. Svaki plan za unapređenje infrastrukture redovito zapne jer je strašno teško kupiti zemljište. Međutim, ove će se godine u zastupnički dom Indonezije uputiti dugo očekivani prijedlog Zakona o kupnji zemljišta pa će se infrastrukturni projekti lakše razvijati uz određenu kompenzaciju, a to je svakako najava povoljnih promjena.

Čelni čovjek indonezijskog Odbora za koordinaciju ulaganja Gita Wirjawan kaže da će ta promjena, kao i nastojanja da se riješi problem korupcije i drugih problema indonezijskog društva, uskoro doprinijeti većem ulaganju u infrastrukturu i industriju. “Mi nismo poput Kine”, rekao je, “i ne donosimo odluke na taj način”. Indonezija je “mlada demokratska zemlja koja se još uvijek bori sa slaganjem svih dijelova slagalice”. Wirjawan spominje posljednje podatke o ulaganjima prema kojima se strana ulaganja šire i izvan temeljnih industrijskih grana u Indoneziji, kao što su rudarstvo i poljoprivreda: od ukupnih stranih ulaganja u iznosu od 16,2 milijarde dolara lani je čak 13,2 milijarde otišlo na ulaganja u promet, prehranu i proizvodnju. Indonezija se, kaže, trenutno nalazi u “idealnom demografskom stanju” jer je čak 60 posto stanovnika mlađe od 39 godina, a ta će prednost itekako biti korisna u sljedećih petnaest godina. Fauzi Ichsan, viši ekonomist u banci Standard Chartered, kaže da je zemlja unatoč nedostacima i dalje vrlo privlačno odredište. “Iako se infrastruktura sporo razvija, druga dva stupa gospodarstva, domaća potrošnja i izvoz robe, kreću se odlično”, kaže. Jednom ograničenom sloju ljudi odgovara i “status quo”. Taufik je vozač ojeka, taksi motocikla, i kaže da živi od frustriranih putnika koji žele zaobići gužve. “Ovdašnji je promet sjajan za vozače ojeka jer se ljudi moraju nekako snaći”, kaže Taufik, koji se kao i brojni Indonežani služi tek jednim imenom. Što se tiče plana izgradnje jednotračne željeznice u skoroj budućnosti, Taufik se smije. “To se vjerojatno nikad neće izgraditi.”

Aubrey Belford