Adrian Harris, generalni direktor Orgalimea, krovnoga europskog udruženja za metaloprerađivačku i elektroindustriju, u Zagreb je prošloga tjedna došao s izvrsnim rezultatima koje su te industrije ostvarile u 2011. godini.  Orgalime okuplja 130.000 tvrtki iz 22 europske zemlje, a prema njegovim podacima, izvoz tih kompanija u prošloj je godini porastao 12,5 posto, na 519 milijadri eura. Ipak, dok smo s Harrisom razgovarali u prostorijama Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), čija je CRO Industrija član Orgalimea, spomenuo je kako 2012. godina ne izgleda obećavajuće. Razlog je taj što su investicije sa svih strana, jednostavno, stale.

Ovo je vaša prva godina na čelu Orgalimea. Kakvi su vam planovi?

Orgalime pokriva svu metalsku, električnu i elektroničku industriju. Mi smo komunikacijska spona između proizvođača i regulatora u Bruxellesu. Zašto je bitna komunikacija s Bruxellesom? Zato što 80 posto regulatornih pravila dolazi otamo. Kad zakon dođe na nacionalnu razinu, mi već komuniciramo s proizvođačima kako bi oni na vrijeme bili spremni na promjene. Na godišnjoj razini naši članovi izdvoje od 25 do 30 problema koji muče industriju u cjelini, ili veći dio industrije, te onda mi s Bruxellesom raspravljamo o tim pitanjima. Pregovaramo i s nacionalnim vladama zemalja koje su naše članice.

Kako ocjenjujete 2011. godinu?

Bila je to dobra godina. U ovoj industriji proizvedeno je robe u vrijednosti 1,6 bilijuna eura, što je povećanje 7,8 posto u odnosu na 2010. godinu. I zaposlenost je rasla, i to 1,8 posto, pa smo imali 10,2 milijuna zaposlenih. Izvoz je rastao 12,5 posto, popeo se na  519 milijadri eura u 2011. godini. Ukupna ulaganja u ove industrije u prošloj godini iznosila su 52 milijarde dolara. Tako je dobro počela i ova 2012. godina, sve do travnja, kada smo primijetili probleme. Razloga je više. Naša industrija opskrbljuje sa 80 posto robe sve druge industrije. Znači, kada se nešto loše počne događati drugima, mi to izravno osjetimo. Tvrtke u Europi u ovom se trenutku boje ulaganja. Nitko ništa ne ulaže jer svi čekaju ishod situacije u Europi. Problem su i javna ulaganja. Očito je da vlade europskih država nemaju novca, pa su stale investicije i s te strane. Treći su problem potrošači, na koje je usmjereno 20 posto naše proizvodnje. Iako se s jedne strane čini da potrošači troše jer su, na primjer, svi pokupovali novu verziju iPhonea, s druge strane nitko ne kupuje perilice za rublje. Ili potrošači nemaju novca, što opravdavaju brojke nezaposlenosti koje rastu u većini zemalja Europe, ili su pak zabrinuti i štede, pa zato i raste štednja u nekim zemljama.

U hrvatskim okvirima situacija je vrlo loša, pogotovo kad je riječ o metalnoj industriji. Što ulazak Hrvatske u Europsku uniju može donijeti našoj industriji?

Ponajprije znanje i informacije o situaciji na tržištu. Htjeli vi to ili ne, odlučili ste se za ulazak u Europsku uniju, što znači da ćete biti izravno pogođeni regulativama u industriji koje nalaže EU. To znači da će se velik broj tvrtki morati temeljno promijeniti. Problem s normama koje nalaže Unija jest u tomeo što se one stalno mijenjaju. Hrvatske tvrtke koje izvoze robu na europsko tržište to sigurno već znaju. Znači, vrlo važno će postati planiranje rada tvrtke. Što ste prije upoznati s mogućnostima promjena nekih norma, to ćete prije biti spremni reagirati. U jednom trenutku Europska unija promijeni norme jačine buke i 90 posto proizvođača cijevi mora promijeniti proizvodnju da bi se prilagodili normi. U drugom trenutku donesu se neke norme vezane uz sustav rasvjete, pa odjednom većina proizvođača svjetlosne tehnologije mora integrirati LED rasvjetu u svoju proizvodnju ili proizvoditi uređaje koji će biti ekološki mnogo prihvatljiviji od dosadašnjih. Upravo zbog svih tih normi mi u Orgalimeu radimo vodiče koji pokazuju poduzetnicima kako se trebaju ponašati, koju obavijest poslati dobavljačima itd. Naša je uloga, dakle, da najprije pokušamo savjetovati one koji donose pravila i norme, a kada pravilo već bude doneseno, na nama je da naučimo proizvođače kako ih poštovati.

Hrvatsku industriju trenutačno od buke i rasvjete puno više zaokuplja pitanje hoće li uopće moći biti konkurentna zbog cijene energenata, zastarjele opreme i niske radne produktivnosti.

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Pitanje konkurentnosti jest zapravo pitanje kompletna pristupa jednom novom tržištu. Svi govore da su njemačke tvrtke izrazito konkurentne. Nije to  posebna tajna, oni puno ulažu u inovacije, poboljšanje radnih metoda i nova tržišta. Ako se i vama ne dogodi taj proces ulaganja, ući ćete na tržište Europe, ali u vrlo uskom krugu poslovanja sa susjednim zemljama, nećete prodrijeti dalje.Europsko je tržište inače vrlo neugodno prema novim ljudima. Troškovi su veliki, tržište je napučeno i nitko se ne osjeća dobrodošao. Izuzetno je negativan stav kojim se pristupa ulagačima. Mi moramo sami punu bolje komunicirati i poručiti ulagačima i potrošačima da je naša metaloprerađivačka i elektroindustrija uzbudljiva, da smo upravo mi oni koji radimo proizvode za budućnost. Ja sam otišao iz Velike Britanije, gdje nisi dobro prihvaćen ako radiš u industriji, i otišao u Belgiju, gdje se stav o industriji potpuno drukčiji, gdje se industrija cijeni. Problem je što ljudi ne mogu shvatiti da nećemo dovesti ekologiju na veću razinu, i poboljšati druge socijalne beneficije, ako nemamo novca. Bez novca nema ničega, a najbolji izvor zarade je  industrija.

Imaju li veću šansu na europskom tržištu srednji i mali poduzetnici jer su oni spremniji riskirati i isprobavati nove mogućnosti?

Dvadeset godina radio sam u srednjem i malom poduzetništvu za tvrtke koje  izvoze 95 posto proizvodnje. Stvar je reagiranja u pravo vrijeme. Ako tvrtka koja proizvodi automobile preseli proizvodnju u Kinu, a vi ste njihov dobavljač, onda i vi za njima morate ići u Kinu, jer inače nećete moći nikad ući na to tržište. Nekad je to stvar čistog  "šlepanja" uz velike industrije, a nekad je stvar testiranja nekih novih kanala i novog tržišta. I znam da su ta testiranja ekstremno skupa jer morate dobiti sve certifikate, prilagoditi se svim pravilima, ali upravo zbog toga postoje organizacije kao što je Orgalime.

Osim autoindustrije koja seli svoju proizvodnju, ali i prodaju, u Kinu i druge brzorastuće ekonomije, i ostale industrije iz Europske unije pomalo se odriču europskoga tržišta. Hrvatska industrija se s pak nada da će spas naći u otvaranju vrata EU. Ima li tu logike?

Na nacionalnom tržištu neka tvrtka ima prednost jer je stvorila svoje ime. Kada tvrtke ulaze na strana tržišta, toga nema. Radio sam godinama u Africi, gdje nije bilo mnogo konkurencije i cijene su bile ekstremno dobre, ali s druge strane na takvim tržištima puno riskirate. Na tržištu Europske unije postoji golema konkurencija, ali i manji rizik da nešto nećete naplatiti. Znači, pitanje je hoćete li puno uložiti i riksirati, ali na kraju puno i zaraditi, ili poslovati na stabilnom tržištu i manje zaraditi. Ako već idete na tržišta brzorastućih ekonomija, kompanija vrlo jasno i precizno treba odrediti koliko visok može biti vrh njezina zamaha. Ako "zagrize" previsoko, velike su šanse da će sve u konačnici poći po zlu.

Cijene energenata po čijoj mjeri?

Cijena električne energije u Hrvatskoj je gotovo ista za kućanstva i za industriju. U zemljama EU industrijalci plaćaju znatno manju cijenu od kućanstava. Do promjene će morati doći. Što preporučujete vladajućima u Hrvatskoj, da se zauzmu za industriju ili za kućanstva?
To je doista politička odluka, ali smatram da je dugoročno gledajući bolje pokušati utjecati na ljude da smanje potrošnju energije u kućanstvima kako bi se cijena izbalansirala ako građani u domovima budu morali plaćati veću cijenu električne energije. Kako smanjiti potrošnju? Ulagati u izolacije i ostalo, kako bi se za dvije do deset godina vratio povrat investicije. To je skupo, ali s druge strane ako zbog cijene energenata uništite industriju, posljedice po ljude će biti daleko veće. Uspješna industrija donosi konkurentnost, a konkurentnost donosi ulaganja. Trenutačno tržište Europske unije nije atraktivno ulagačima, i to je vidljivo, a ako industrija ne bude radila, neće im ni dalje biti zanimljivo.