Jamie Dimon, izvršni direktor banke JPMorgan Chase, o financijskim reformama jasno i glasno zbori, no na izvanrednom konferencijskom pozivu s analitičarima 10. svibnja, kad je objavio zapanjujući poslovni gubitak banke od dvije milijarde dolara, njegova je poruka bila frustrirajuće nejasna. Prema Dimonovim riječima, gubitak se pripisuje “sintetičkom kreditnom portfelju” banke, što vjerojatno znači da je riječ o istim onim složenim derivatnim instrumentima koji su odigrali razornu ulogu tijekom financijske krize.

Dimon također kaže da su do gubitaka dovele loše odluke, traljavost i glupost. Riječ je o iznenađujućem priznanju čovjeka koji je JPMorgan iz krize izveo gotovo bez posljedica, no ne objašnjava što je zapravo pošlo po zlu. Ono što Dimon nije rekao jest da je do gubitka došlo i zbog trajnog manjka pravila i nadzornih tijela, i to gotovo četiri godine nakon krize, koji nisu zaštitili porezne obveznike i gospodarstvo od ispada banaka koje su prevažne da bi propale te, a treba i to reći, od destruktivnog rizika Uprave i brokera. Nije stvar u tome što gubici banke JPMorgan, koji bi se, prema Dimonovim riječima, “lako mogli i povećati”, nisu dovoljni da banka propadne. Važno je to što JPMorgan, baš kao i druge velike američke banke, i dalje provodi aktivnosti koje bi mogle izazvati katastrofalne gubitke. Ako zakonodavci ne provedu strože reforme, od sljedeće nas krize može spasiti tek sreća. Nadzorna bi tijela trebala početi provoditi snažno Volckerovo pravilo koje uključuje reformni zakon DoddFrank, koji bi trebao ograničiti rizično i špekulativno trgovanje kapitalom banke. Banke mrze Volckerovo pravilo jer manje kockanja znači manje zarade i manje bonuse za Upravu i brokere. Dimon mu se osobito protivi pa je tako jednom izjavio da je “Paul Volcker sam priznao da ne razumije tržišta kapitala, a to mi je i dokazao”. I zakon Dodd-Frank također poziva na nova pravila o derivatnim instrumentima, uključujući transparentno trgovanje i obvezu banaka da svoje poslovanje podupru jamstvima i kapitalom. Da se takva pravila već primjenjuju, postupci JPMorgana nadzornim tijelima i sudionicima na tržištu ne bi promaknuli.

Uslijed ozbiljnog lobiranja pravila o derivatnim instrumentima odgađala su se i razvodnjavala. U Predstavničkom domu raspravlja se o nekoliko prijedloga zakona koji imaju potporu obiju stranaka, a cilj im je oslabiti zakon Dodd-Frank o derivatnim instrumentima. Prema jednome prijedlogu banke bi mogle izbjeći regulativu Dodd-Frank provođenjem derivatnog poslovanja putem stranih podružnica. Gubitak JPMorgana nastao je u londonskom uredu banke, no to ne umanjuje učinak na Sjedinjene Američke Države. Mitt Romney poziva na povlačenje zakona Dodd-Frank. Možda mu to donese zaradu na Wall Streetu, ali takav je potez iznimno opasan. Predsjednik Obama i demokrati u Kongresu nose zasluge za zakon Dodd-Frank, ali nisu učinili dovoljno da se ta pravila strogo provedu. Snaga Dimonove kritike na račun zakona Dodd-Frank počiva na njegovoj čuvenoj inteligenciji te nepobjedivom imidžu banke JPMorgan. Činjenica da je sam priznao da je pogriješio te šokantni rezultati banke najbolji su argument u korist snažnih regulativnih mjera. Sad je vrijeme da se političari i nadzorna tijela usprotive bankama.