Očekivanja srpske strane da će kod preciziranja “detalja” energetskog sporazuma s Rusijom uspjeti poboljšati cijenu i neke druge dijelove sporazuma koji se odnose na prodaju Naftne industrije Srbije (NIS) nisu prošla jer su Rusi jasno stavili do znanja da o tome ne može biti pregovora. To je srpskoj strani poručio Dimitrij Mališev, zamjenik generalnog direktora Gazpromnjefta, koji je prošlog petka, na sjednici Sekcije za Rusku Federaciju Privredne komore Srbije, kazao da ne postoji mogućnost mijenjanja ključnih elemenata budućeg ugovora. Oni su, prema riječima Mališeva, već definirani generalnim sporazumom, prema kojem je precizirano da Gazpromnjeft kupuje 51 posto vlasništva NIS-a u čiji sastav ulazi sva imovina nacionalne naftne kompanije registrirana prvog siječnja 2008. godine. To znači da je, osim rafinerija nafte u Pančevu i Novom Sadu obuhvaćena cjelokupna mreža benzinskih crpki (oko 600), kao i drugi objekti u okviru maloprodaje i logistike.

Politički pritisci
Njegova poruka srpsku stranu stavlja u nezavidan položaj, jer je već donijeta odluka o prodaji 38 posto vlasništva, što ga NIS ima u beogradskom reprezentativnom hotelu Hyatt za 6,5 milijuna eura. Ta prodaja unijela je razdor u upravljačku strukturu NIS, odnosno između kadrova koji potiču iz dviju suprostavljenih političkih stranaka Demokratske stranke predsjednika države Borisa Tadića i Demokratske stranke Srbije premijera Vojislava Koštunice. Predstavnici premijerove stranke protivili su se toj prodaji smatrajući da je udio NIS prodat po petorostruko nižoj od cijeni od stvarne vrijednosti, ali su kao manjina preglasani u upravljačkim organima naftne kompanije. Za razliku od njih, pozicija Gazpromnjefta, koji ne pristaje na mrvljenje NIS-ove imovine, daleko je snažnija, pa bi ruska kompanija mogla tražiti veću naknadu od iznosa koji je NIS dobio za prodaju svog vlasništva u Hyattu. Mališev je izjavio kako mu nije poznata eventualna spremnost Gazpromnjefta da pristane i na veću cijenu za NIS iako je sudjelovao na svim pregovorima. Procjenu realne vrijednosti NIS-a načinili su profesionalni financijski konzultanti, a dugovi NIS-a veći su od 350 milijuna dolara, objasnio je Mališev dodajući kako osim kupnje dionica za 400 milijuna eura postoji i obveza rekonstrukcije kompanije za najmanje 500 milijuna eura. Na taj način bi se kapacitet rafinerija povećao sa sadašnje prerade 4,3 milijuna tona naftnih derivata na 7,5 milijuna tona, što bi omogućilo da Srbija postane izvoznik. Dolazak Mališeva u Beograd dio je nastojanja ruske strane da poveća pritisak na Srbiju radi ubrzanja ratifikacije energetskog sporazuma. Na to ukazuje i njegov ukor domaćinima ukazivanjem kako svaki dan kašnjenja s ratifikacijom sporazuma s Rusijom dovodi do gubitaka i štete za razvoj srpske privrede. Ratifikacija je odgođena zbog parlamentarnih izbora u Srbiji i razvučenog postupka konstituiranja parlamentarne većine, ali kako je taj posao stavljen na prioritetnu listu novog saziva parlamenta, na ugovor se gleda kao na gotovu stvar.

Krpanje rupa
Glavni protivnik prodaje 51 posto vlasništva NIS-a Gazpromnjeftu pod dogovorenim uvjetima je Mlađan Dinkić, ministar ekonomije, koji će i u budućoj vladi imati glavnu ulogu u privatizaciji domaćih poduzeća. Njega podržava veći dio šire javnosti koji je vrlo nezadovoljan načinom na koji se prodaje NIS, drugo po veličini javno poduzeće u Srbiji. Ali Dinkićeva obećanja kako će Gazpromnjeft dobiti NIS samo ako poveća cijenu u međuvremenu su izgubila na snazi jer je postalo jasno da se vladi žuri s prodajom naftne kompanije kako bi “zakrpala rupu” u državnom proračunu od 437 milijuna eura, što se poklapa s gotovinskim iznosom koji treba platiti ruski partner.