Proteklih godina tvrtke iz cijeloga svijeta u velikoj su mjeri svoju proizvodnju zbog manjih troškova selile u Aziju, u prvom redu u Kinu. Taj se trend sada očito mijenja. Europske i američke tvrtke tamo sve teže opstaju zbog rasta troškova, oštre konkurencije i brojnih administrativnih prepreka pa ulaganja žele preusmjeriti na druga tržišta. Istodobno se i kineske tvrtke sve više okreću zapadu. Njihova su ulaganja, zbog nižih troškova radne snage i energije te bolje infrastrukture, uglavnom usmjerene na Sjedinjene Američke Države ali i Europu.

Nesigurnost u ophođenju s vlastima, pritisak zbog sve većih troškova i težak pristup kineskom tržištu, sve to mnoge američke kompanije potiče na odlazak iz Kine i povratak na matično tržište. O povlačenju sve češće razmišljaju i tvrtke iz Europske unije. Istraživanje Europske trgovinske komore u Pekingu, kojim je obuhvaćeno 557 tvrtki iz EU, pokazuje da 22 posto europskih tvrtki u Kini razmišlja o odlasku u neku drugu državu. Svako drugo poduzeće iz EU u anketi navodi da mu je mogući posao u Kini propao zbog administrativnih prepreka. Dvije trećine ispitanih smatra da su zbog toga izgubile više od deset posto prihoda. Strana poduzeća u Kini opterećuju i sve veći troškovi radne snage, dok ta najmnogoljudnija zemlja svijeta gubi svoje prednosti kao država niskih plaća. Plaće radnicima u kineskim tvornicama porasle su između 2005. i 2010. godine za čak 69 posto, a procjenjuje se da će plaće i ubuduće nastaviti rasti oko 17 posto godišnje. A to se bitno odražava na tvrtke koje tamo posluju.Istodobno, bolje prilike za rast poslovanja traže i kineske kompanije, naročito nakon što se od izbijanja svjetske gospodarske krize Kina počela otvarati prema Europi. Iako u Europi Kinezi zasad imaju tek nekoliko tvornica, Peking u posljednje tri godine pokazuje sve više zanimanja za ovu regiju.

Kini je trenutno posebno zanimljiva Grčka, zbog značaja njezine pomorske luke u Pireju, glavnog pravca za prolaz kineske robe robe na europsko tržište. U Pireju je od 2009. prisutna jedna od najvećih kineskih brodarskih kompanija. Cosco upravlja s dva terminala u pirejskoj luci, a od njegova dolaska europski izvoz u Kinu povećan je za 50 posto.Peking je zainteresiran i za nova ulaganja u Grčku s naglaskom na telekomunikacije, bankarstvo, proizvodnju automobila, željezničku infrastrukturu, nekretnine, elektroniku, tekstil i proizvodnju stakla. Premještanjem cijele ili dijela proizvodnje u Europu neke kineske tvrtke pak žele poboljšati ocjenu svojih proizvoda koji zbog oznake “proizvedeno u Kini” bivaju slabije rangirani na tržištu. Great Wall Motors (GWM) je prošloga mjeseca u Bahovici, mjestu na sjeveru Bugarske, pokrenuo proizvodnju tri modela automobila namijenjenih europskom tržištu. GWM će u Bugarskoj godišnje sklapati 50.000 vozila od dijelova uvezenih iz Kine. Na sličan potez odlučio se i Higson koji proizvodnju seli iz Indonezije u Srbiju. U Žitorađi će proizvoditi skijašku odjeću za tržište EU, Rusije, Kazahstana i Ukrajine.

Emigracija

I bogati Kinezi žele otići iz zemlje
Svaki drugi kineski bogataš spreman je napustiti zemlju i preseliti u inozemstvo, dok ih je 14 posto to već učinilo ili prikuplja dokumente za emigraciju, pokazuje istraživanje Bank of China i instituta HRI. Strah za imetak i osobnu sigurnost glavni su razlozi zbog kojih kineski milijunaši svoje bogatstvo prebacuju u inozemstvo. Njihov prvi izbor za preseljenje je Sjeverna Amerika, ponajprije Sjedinjene Američke Države (40 posto), Kanada (37 posto) te Europa i Singapur. Svaki drugi ispitanik kao razlog odlaska navodi i bolje mogućnosti obrazovanja za svoju djecu.