Bijela kuća najavila je da je spremna nastaviti s odavno zapostavljenim trgovinskim paktom s Južnom Korejom.

Dogovor je ostvaren još u vrijeme bivšeg predsjednika Georgea W. Busha, a s obzirom na to da predsjednik Obama namjerava posjetiti Južnu Koreju u sklopu sastanka na vrhu skupine G20 u studenom, odlučan je u namjeri da se posveti neriješenim pitanjima i predaji sporazuma na ratifikaciju nakon jesenskih izbora. To su svakako dobre vijesti. No to nije dovoljno u doba rastućeg protekcionizma diljem svijeta. Dosad je trgovinska strategija Obamine administracije bila ograničena na nadu da će se svjetsko gospodarstvo oporaviti i da će se zbog rastuće kineske valute izvoz SAD-a udvostručiti u sljedećih pet godina. Ako zanemarimo taj novi val entuzijazma, Obamin pristup trgovini i dalje onemogućuje oštar otpor njegove stranačke baze. SAD mora postati predvodnik otvorene međunarodne trgovine. Mora čvršće ustrajati na dovršenju trgovinskih pregovora koji su prije devet godina započeti u Dohi i dokinuti nebrojene mjere zaštite koje su vlade diljem svijeta, uključujući i američku, počele primjenjivati nakon financijskoga kraha. SAD i Kina u programe poticaja uključili su odredbe o kupnji domaćih proizvoda. Rusija je uvela poticaje za razvoj proizvoda kojima bi se smanjio uvoz. Prema izvješću inicijative Global Trade Alert Centra za gospodarsku politiku, europskog foruma za istraživanja u gospodarstvu, države diljem svijeta od prosinca 2008. godine uvele su najmanje 443 mjere diskriminacije prema uvozu. Stvari će se još pogoršati. Na nedavnom sastanku u Torontu grupa 20 najvećih svjetskih gospodarstava dogovorila se o smanjenju proračunskih deficita do polovice 2013. godine.

Bez ključne potpore domaće potražnje, većina tih država morat će se osloniti na izvoz kako bi ostvarila gospodarski rast. Međutim, to ne mogu istodobno svi učiniti. Opaka konkurencija na međunarodnom tržištu dovest će do novih ograničenja na razini države, nepoštene prodaje ispod cijene i osvetničkih mjera koje bi mogle poremetiti tijek trgovine i dodatno otežati oporavak globalne ekonomije. Političari i ne nastoje uzdizati slobodnu trgovinu. U Torontu vođe skupine G20 odustale su od plana određenog 2009. da se ove godine dovrše pregovori iz Dohe. Dan prije je skupina osam industrijaliziranih država odlučila da države same trebaju ostvarivati bilateralne i regionalne trgovinske sporazume. I ti su bolji nego da uopće nema trgovinskih sporazuma. No bez strogo određenog skupa međunarodnih mjera, o kojima će biti postignut konsenzus na svjetskoj razini, postoji stvarna prijetnja da će individualni sporazumi stvoriti još više nepovjerenja i nepoštene konkurencije. Iznenadna žurba za dovršenjem sporazuma s Južnom Korejom dobrim je dijelom rezultat činjenice da SAD gubi svoj tržišni udio u Južnoj Koreji, a Europska unija i Kanada također žele potpisati sporazum sa Seulom. Južna Koreja važan je saveznik u opasnom susjedstvu, a Bijela kuća trebala bi požuriti s dovršenjem sporazuma i prihvaćanjem u Senatu. Jednako bi tako trebala snažnije djelovati što se tiče ratifikacije sporazuma s Kolumbijom i Panamom. No na tome ne smije stati. Treba ustrajati u otvorenijoj globalnoj trgovini kojom upravljaju multilateralna pravila i obveze. Svjetska ekonomija, a time i američka ekonomija, prekrhka je da bi se nosila s mogućnošću trgovinskog rata.