Hindusi kokoši smatraju utjelovljenjem zlih duhova, Kinezi ih pripremaju u čast seoskim božanstvima. No ovdje su kokoši simbol urbane nirvane, a njihovi kokošinjci dvorišna su svetišta ljubitelja lokalnih proizvoda zbog kojih se stanovnici gradova žele više približiti hrani koju jedu. Ta je sve intimnija veza dovela do procvata fenomena zvanoga urbano umirovljenje kokoši.

S obzirom na to da većina kokoši jaja nese u ranoj dobi te da žive otprilike deset godina, zbog potrebe za mjestima gdje će proživjeti ostatak života nastala su brojna utočišta za životinje, a Peter Porath svoj je posao proširio i na udomljavanje neželjenih ptica. Porath, koji piliće sa svoje farme u Estacadi prodaje trgovinama stočnom hranom i drugim kupcima, “udomi” čak 2000 ptica godišnje. “Štošta smo udomili. Patke, piliće, paune, purice, prepelice, perlinke”, kaže. “Držimo se politike da ne jedemo ptice koje udomimo iz drugih gradova.” Svojom je strašću na imanje udaljeno pedesetak kilometara od Portlanda privukao mnoge zainteresirane posjetitelje, na žalost supruge Tanishe koja kaže da joj neki posjetitelji lutaju vrtom i jedu ono što uzgoji.Wayne Geiger, koji je u svojem utočištu Lighthouse Farm Sanctuary u Sciju udomio oko 100 gradskih kokoši, slaže se s njezinom tvrdnjom. “Ljudi misle da će im kokoši doći u utočište pa da će skakutati poljima prepunim tratinčica”, kaže Geiger, dok zapravo ptice često moraju odvajati u kaveze kako bi spriječili razmnožavanje, koškanje i napade grabežljivaca. Pedesetčetverogodišnji arhitekt Russ Finley jedan je od 525 stanovnika Portlanda koji ima dozvolu za udomljavanje više od tri kokoši. Finley je jednom udomio agresivnu kvočku te jednu kokoš koja se s njome snažno povezala.

Kaže da bez problema kolje piliće i jede piletinu, no njih dvije nije mogao. “Kokoši imaju osobnost”, pojašnjava, “i na različite načine komuniciraju s nama.” Pet kokoši koje trenutno ima služe mu kao izvor hrane, ali smatra ih i dijelom obitelji, u kojoj on i njegov partner Ray Frye skrbe i o dva psa i dvije mačke. “Dali smo im imena, mazimo ih”, kaže. “Znam da to pomalo suludo zvuči, ali i ljubimo ih.” Par je svojim kokicama kupio igračke, a uživa gledajući kako se starije kokoši bore za kukuruzne pahuljice. Njihov se kokošinjac na nekoliko katova našao u programu obilaska kokošinjaca Tour de Coops za 2011., u kojemu se obilaze najraskošniji kokošinjci. Umirovljenje kokoši, kaže Porath, nije teško. Šalju ih na farme gdje ubijaju štetočine, žive kao ljubimci, razmnožavaju se i koriste se u proizvodnji komposta. Karen Wolfgang iz konzultantske tvrtke Independence Gardens, koja svojim klijentima pomaže u razvoju održivih vrtova, stručnjakinja je za okončanje života kokoši te drži tečaj na kojem urbani farmeri uče kako isplanirati dostojanstven kraj života svojih kokoši. Na tečaju se uče tehnike klanja, a polaznici se informiraju i o farmama za umirovljenje kokoši. “Imamo složen odnos prema svemu što nije ljudsko”, kaže Karen Wolfgang. “Domaće smo životinje uzgajali za određene svrhe, ali sad se te potrebe mijenjaju.”

Lee van der Voo