Kairo – Ugodno sam se iznenadila kad sam nedavno čula razgovor nekolicine muškaraca koji su se na kiosku prepucavali oko referenduma o promjenama ustava koji će se održati u subotu.

Prije 25. siječnja, kad su prosvjedi započeli, o politici se u javnosti gotovo nikad nije raspravljalo, a takvo je ozračje stvorila patrijahalna diktatura koja je bila na snazi od 1982. godine. No, zahvaljujući hrabrom stanovništvu koje se uspjelo trgnuti, Egipća ni su vratili svoj politički glas i raspravu na ulicama više nije moguće utišati. Na ulicama se rodila revolucija i narodu zajamčila novu budućnost. Iako se Vrhovno vojno vijeće, koje Egipat vodi na putu prema promjenama, prema nekim pokazateljima priklanja željama demokratskog pokreta, postoji ipak jedna konzervativna struja koja progova ra o povratku u “stabilnost”. Takav bi put ugrozio ciljeve Egipćana koji su izašli na trg Ta hrir i druga mjesta te se prkosno usprotivili policiji, snajperistima i siledžijama na konjima kako bi prisilili Hosnija Mubaraka da odstupi s vlasti. Ako se ne budu slijedili ciljevi novog Egipta, onoga koji cijeni ljudska prava i demokratsku budućnost, iznevjerit će se glasovi ljudi s ulice koji su tražili promjene. Za Vrhovno vijeće put do demokracije predstavlja tek niz ustavnih promjena koje će omogućiti održavanje izbora. Nakon referenduma, u sljedećih će se šest mjeseci održati i predsjednički i parlamentarni izbori. S obzirom da je za prelazak na demokraciju predviđen tako kratak rok, prijeti opasnost da će se izbori svesti tek na običnu gestu. Moja je dobra prijateljica to opisala kao “demokraciju brze hrane od koje dobiješ žgaravicu”. Poput mnogih koji su duge noći proveli na trgu Tahrir zahtijevajući radikalne promjene, izbore je opisala kao šlag na torti. Poruke s ulice pozitivno su odjeknule kod Mohameda ElBaradeija, prodemokratskog vođe i nepokolebljivog kritičara srušenog režima, koji je početkom ož ujka na okupljanju u svo jem domu izjavio: “Ne možete tridesetogodišnju diktaturu poništiti u šest mjeseci.”

ElBaradei, koji će se kandidirati za predsjednika, i mnogi drugi smatraju da se brojnim prioritetima treba pozabaviti prije izbora: institucijama reprezentativne vlasti, stvaranjem političkih platformi koje predstavljaju volju naroda, ponovnim stvaranjem državnih institucija poput policije i medija te ponajviše nacrtom novog ustava. Na nedavnoj javnoj raspravi o demokraciji dvojica su se mlađih aktivista usprotivila dvojici starijih političara koji predstavljaju predrevolucijske političke opcije, Muslimansko bratstvo te liberalnu stranku Wafd. Tražeći da se izbori odgode, dvojica su se a ktiv ista že stoko borila da im tradiciona l ni pol itičar i ne pr isvoje revoluciju . Mnogi pripadnici revolucionarnog pokreta smatraju da im treba vremena da osmisle političku platformu kako bi mogli sudjelovati na izborima. Najviše se boje da će, iako su oni stvorili ozračje promjene, druge stranke od toga profitirati jer se u revoluciji nije profilirao pravi politički pokret. U prošlosti se svrgnuti režim služio Muslimanskim bratstvom kao strašilom. Taj mentalitet koji se povodi za krilaticom “ili oni ili mi” gušio je razvoj demokracije. No, oni koji su napunili trg Tahrir, koji se pretvorio u centar liberala, ljevičara, islamista, aktivista za prava radnika, Kopta i drugih, nisu se više bojali demokracije. Ulica je Egipćanima pokazala da postoji i nešto drugo osim autokracije i islamske vlasti, da su liberalna demokracija i socijalna pravda legitimni ciljevi te da korupcija i nepotizam ne moraju biti sudbina egipatskog naroda. No, treba proći još vremena da se takvi projekti kristaliziraju u smislu stvaranja političkog identiteta te dobivanja potpore naroda. Naša revolucija ima idealistične ciljeve. Mnogi bi od nas željeli da postoji naciona lno vijeće koje vrši dužnost vlade prije izbora te čuva legitimnost revolucije, promiče njene ciljeve, sastavlja novi ustav na temelju dijaloga naroda te se u odlukama povodi za glasom ulice. Nakon toga bismo bili spremni za prave izbore. Dobre su vijesti te da će ljudi na referndumu glasovati. U posljednjih su 30 godina neki Egipćani pjevušili, pjevali i uzikivali “da” Mubaraku jer su se bojali njegove čizme. Danas je moj profil na Facebooku pun komentara prijatelja koji izjavljuju da će na referendumu glasovati s “ne” ili “laa” na arapskome. Kako se god glasovanje na referendumu okrene, glas s ulice neće nikamo otići.

Izvještaj/Lina Attalah

Lina Attalah glavna je urednica engleskog izdanja kairskog dnevnog lista AlMasry AlYoum. Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com