Nikolaj Maksimov, jedan od najbogatijih Rusa, još nedavno sjedio je u prljavoj zatvorskoj ćeliji na planini Ural. Svog sustanara jedva je vidio u tami. Činilo se da boluje od tuberkuloze, bolesti koja je raširena u ruskim zatvorima. “Imao sam osjećaj kako sam namjerno smješten u tu ćeliju”, kaže Maksimov koji se nakon plaćanja jamčevine nalazi na slobodi.

Maksimov je uhićen u veljači zbog sumnje da je pronevjerio stotine milijuna dolara i posljednji je u nizu ruskih tajkuna koji sve češće nailaze na probleme i nevolje. Od šestorice koji su bili na samom vrhu Forbesovog popisa najbogatijih, jedan, Mikhail B. Khodorovski, je u zatvoru, a drugi, Boris A. Berezovski, u progonstvu. I oni, baš kao Maksimov, tvrde da su nevini. Gomilaju se dokazi da su uvjeti života za bogataše u Rusiji sve gori. Iako ovakav razvoj situacije možda raduje populiste, mogao bi se pretvoriti u gospodarsku prijetnju. Postsovjetski proces privatizacije prenio je državne tvornice u ruke skupine gospodarstvenika s političkim vezama, oligarha. Djelomično kao rezultat toga, Rusija danas ima 101 miljardera, te je, prema časopisu Forbes, premašuju samo Kina sa njih 115 i Sjedinjene Američke Države sa 412. Samo što se sada ponovno pojavio problem 1990-ih, a to je odljev kapitala. Do kraja godine očekuje se odljev u iznosu od 70 milijardi dolara, a brojke daju naslutiti da se uglavnom radi o velikim investitorima. Čak i ako se proizvodnja i izvoz nafte održe na trenutnoj razini, a cijena sirove nafte ostane razmjerno visoka, rusko ministarstvo financija procjenjuje da će do 2014. zabilježiti deficit platne bilance. Ruska vlada odnedavna je počela s provođenjem skromnih mjera privlačenja stranih ulaganja. Problem počiva u činjenici što za svaku stranu tvrtku koja se odluči na ulaganje znatno veći broj ruskih poduzetnika krene prema izlazu zbog procjene da su rizici previsoki. Dužnosnici su svjesni ograničenja ulaganja u naftu pa su zbog toga odlučni u namjeri da privuku raznorazna ulaganja. “Začuđujuće je što im ide puno bolje sa stranim nego domaćim ulagačima”, kaže Clemens Grafe, glavni ekonomist Goldman Sachsove podružnice u Rusiji.

Čak i prije nego što su ovdašnje vlasti nedavno počele gušiti prosvjede protiv vlade i premijera Vladimira Putina, ruski bogataši su se uznemirili. A sada 54-godišnji Maksimov više nije tako oštar u kritikama vlasti. Pretpostavlja se da su njegovi poslovni suparnici i neprijatelji od policije zatražili da ga pokuša uvjeriti u rješavanje spora. “Bio sam na Forbesovom popisu najbogatijih, a sad idem u zatvor”, kaže on. “To je normalno. To je Rusija.” Njegove su nevolje počele prije tri godine, kada je tužio Vladimira Lisina, još jednog tajkuna industrije čelika, čime je započeo spor koji je u konačnici doveo do njegovog uhićenja. Dvojica muškaraca postigla su nagodbu prema kojoj je Lisin trebao kupiti pedeset postotni udio plus jednu dionicu u Maksimovljevoj tvrtki Maxi Group. Međutim, sve se ubrzo izjalovilo. U tom trenutku vrijednost tvrtke Maxi Group procjenjivala se na 1,2 milijarde dolara, nakon plaćanja dugovanja. Lisinova tvrtka Novolipetsk unaprijed je Maksimovu isplatila 317 milijuna dolara. Ostatak je trebala platiti unutar 90 dana, a nakon što vanjski procjenitelj odredi razmjere dugovanja. Menadžeri Novolipetska odbili su platiti taj ostatak. U intervjuu koji smo s njima vodili u sjedištu tvrtke, odvjetnici Novolipetska optužili su Maksimova za prebacivanje velikih iznosa s računa Maxi Groupa na bankovni račun svoje djevojke. On odbacuje te optužbe i tvrdi da je otkupljivao dionice podružnica njegova poduzeća, koje je njegova djevojka i poslovna partnerica također posjedovala.O čemu god se radilo, takvi sporovi obično se prema uvjetima ugovora rješavaju pred međunarodnim arbitražnim sudom. U veljači se Maksimovu činilo kako mu se smiješi pobjeda. Priča kako je glatko odbio poziv na neslužbene razgovore i ponudu nagodbe u iznosu od sto milijuna dolara te očekivao punu isplatu 287 milijuna. Čak je 14. veljače sazvao novinsku konferenciju u hotelu Marriott u središtu Moskve. No zajedno s predstavnicima medija dočekali su ga vojnici s kalašnjikovima. “U Rusiji nikad nije dosadno”, komentira Maksimov.

Pred očima cijele javnosti izveli su ga iz hotela i uskoro se našao vezan lisicama za stolicu u sumornoj policijskoj postaji. Prema službenoj verziji, uhićen je zbog isplata djevojci, koje je ionako već bio ponovno prebacio na račun svoje tvrtke. No Maksimov kaže da su ga istražitelji ispitivali i o arbitraži s Novolipetskom. Sjeća se da je jedan istražitelj tijekom ispitivanja sjeo na rub stola i pitao ga: “Ponudili su vam sto milijuna dolara. Zašto ih niste prihvatili?”Maksimov priča da su ga nakon toga otpratili u zračnu luku gdje je sjeo na zrakoplov za Ekaterinburg na Uralu. I nakon leta pokušavali su ga uvjeriti da se nagodi s Novolipetskom. Rečeno mu je: “Neće vam se svidjeti stanovnici zatvora. Nisu oni vaš tip”. Anton Bazulev, menadžer za vanjske odnose Novolipetska izjavio je da nikada nije ponudio nagodbenu svotu Maksimovu te porekao svoje sudjelovanje u organizaciji njegova uhićenja. Dodao je da je Novolipetsk policiji predao dokaze o mogućoj pronevjeri te da je prema ruskim zakonima to bio dužan učiniti. Pet dana nakon uhićenja, Maksimov je pušten na slobodu uz jamčevinu. Mjesec kasnije, u ožujku, moskovski Međunarodni sud za komercijalnu arbitražu dodijelio mu je 287 milijuna dolara presudom koja je konačna.Nakon sudske pobjede u ožujku, Maksimovljevi odvjetnici s uspjehom su se obratili sudovima u Nizozemskoj, Luksemburgu i na Cipru te zamrznuli udjele u šest europskih čeličana. Novolipetsk se žalio te pobijedio na suđenju u Amsterdamu u studenom, iako je sud zadržao odredbu o zabrani prodaje europske imovine. Maksimov je ostatak svog bogatstva uložio u jednu britansku tvrtku. Iako se njegov novac više ne nalazi u Rusiji, nije siguran da će i on sam otići. Naime, policija sada istražuje još jedan slučaj pronevjere u kojemu je on navodno bio glavni akter. Tvrde da ruski sudovi ne priznaju presudu arbitražnog panela, pa da je predstavljanje te presude, čak i nekom sudu u inozemstvu, čin prevare, unatoč mogućnosti da europski sud prihvati njezinu valjanost. “Ovo shvaćamo kao ucjenu”, kaže Maksimovljev odvjetnik Vladimir Melnikov. “Ako primiš nizozemski novac, završit ćeš u ruskom zatvoru.”

Andrew E. Kramer