Za neke je novinare Sirija najneugodnija zemlja Bliskog istoka, gdje ih stalno zlostavljaju i prijete im jer pokušavaju razotkriti represiju na kojoj Assadova vlada već desetljećima počiva.

Za druge je novinare Sirija donedavno bila zemlja kojom rukovodi uglađeni predsjednik Bashar al-Assad, koji tečno govori engleski i koji uz pomoć svoje prelijepe supruge Asme, inače rođene Britanke, državu vodi prema novom dobu otvorenosti i napretka. Taj drugi dojam nije slučajan. Uz pomoć skupocjenih usluga stručnjaka za odnose s javnošću predsjednik i njegova obitelj u proteklih su se pet godina pokušali zapadnjačkim medijima prikazati kao pristupačni, napredni pa čak i glamurozni. Časopisi i internetski portali objavljivali su pohvalne priloge o obitelji, često se osvrćući na njihovu slavu i modne odabire. U ožujku 2011., kad su Assad i njegove sigurnosne snage pokrenule brutalnu kampanju protiv političkih protivnika, koja je završila smrću desetak tisuća Sirijaca, časopis Vogue objavio je vrlo pohvalan profil prve dame. Obitelj je tvrtki Brown Lloyd James iz Washingtona, koja se bavi odnosima s javnošću i koja ove navode prenosi, mjesečno plaćala 5000 dolara kako bi posredovala između časopisa Vogue i prve dame. Andrew Tabler, stručnjak za Siriju pri Washingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku, koji je nekoć radio za humanitarnu organizaciju pod pokroviteljstvom Bashara al-Assada, sljedećom je rečenicom sažeo čime su Assadovi uspjeli privući neke medije: “On govori engleski, a žena mu je seksi.” Kampanja kojom se vladajuća obitelj trebala prikazati kao primjer zapadnjački orijentirane i otvorene Sirije započela je 2006., kad je gospođa Assad stupila u kontakt s londonskom tvrtkom za odnose s javnošću Bell Pottinger.

Tim Bell, suosnivač tvrtke i bivši savjetnik Margaret Thatcher za medije, kaže da im se Asma Assad javila nakon što je nekolicina prvih dama, među kojima je bila i Laura Bush, počela održavati godišnje sastanke i konferencije. “Htjela se pridružiti tom klubu”, kaže. Nekoliko godina kasnije počeli su se pojavljivati pozitivni članci pa je Paris Match, tako, gospođu Assad nazvao “zrakom svjetlosti u zemlji prepunoj sjenovitih zona” i “istočnjačkom princezom Dianom”. Sirija se ističe u ponašanju prema novinarima, čak i u usporedbi s represivnijim zemljama. Prema podacima Odbora za zaštitu novinara, od studenoga do danas u Siriji je ubijeno 13 novinara. Protivnici vlade optužuju je da njezine snage granatiraju pobunjenička uporišta, a u posljednjih nekoliko tjedana došlo je do četiri masakra civila. U intervju koji je američka televizijska novinarka Barbara Walters s Assadom vodila u prosincu, Assad je izjavio da nije odgovoran za sirijsku vojsku te da njegova vlada ne ubija narod. Nakon intervjua Barbara Walters ponudila je napisati preporuke za Sheherezad Jaafari, predsjednikovu savjetnicu za medije i kćer sirijskog veleposlanika u UN-u, koja se prijavila za posao u CNN-u i Fakultet međunarodnih i javnih poslova na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Dvadesetdvogodišnja Sheherezad, koju su primili na Columbiju, radila je kao pripravnica u tvrtki Brown Lloyd James. Walters je kasnije objavila službenu izjavu, u kojoj je izrazila žaljenje za svoje postupke, nazvavši ih “sukobom interesa”. Andrew Tabler kaže da ga “nije iznenadilo što je Barbara Walters za nju učinila”, već je problem u trenutku kad je to učinila. “Koliko je ljudi dotad već ubijeno? 7000?”, kaže.

Bill Carter i Amy Chozick