U velikom podzemnom tunelu ispod francusko-švicarske granice odvijaju se završni radovi na golemom uređaju koji će se baviti neizmjerno malim česticama. Ako se aktivnosti budu odvijale prema planovima, “Veliki hadronski sudarač” (Large Hadron Collider, LHC) pronaći će subatomsku česticu, Higgsov bozon, tako značaju da je fizičari nazivaju “Božja čestica”. Čestica je dobila ime po engleskom znanstveniku Peteru Higgsu koji ju je 1964. godine opisao i koja bi trebala popuniti praznine u razumijevanju svemira. LHC bi mogao objasniti i postojanje tamne materije i tamne energije, čudne fenomene koji zbunjuju fizičare otkad su otkrivene prije nekoliko desetljeća, a koji tvore 96 posto poznatog svemira. Kratko rečeno, ta bi otkrića mogla rasvijetliti misteriju postanka svemira. Eksperimenti će pokazati, nadaju se fizičari, i postoji li više dimenzija nego što ih mi možemo primijetiti. Za kompleksnu napravu valjalo je izdvoji 3,9 milijardi eura, a u izgranju LHC-a trud je uložilo 2000 fizičara iz tridesetak zemalja. LHC je najveći i najmoćniji ubrzivač čestica ikad sagrađen. LHC će u rad biti pušten u srpnju, a zatim slijedi niz testova prije nego što se upogoni punom snagom. U listopadu će biti službeno otvaranje na koje će doći šefovi država koje su sudjelovale u projektu. U velikom sudaraču mlazovi protona bit će ubrzani do brzina bliskih brzinama svjetlosti i usmjeravani jakim magnetima bit će podvrgnuti sudaru koji će se dogoditi u prostorijama s detektorima čestima. Tamo će anihilirati na temperaturama poput onih koje vladaju na Suncu. U detektorskim sobama smješteni su nizovi senzora koji će snimati pljusak kvarkova, muona, piona i ostalih egzotično nazvanih čestica iz subatomske obitelji. Podaci o sudarima proslijedit će se računalnom sustavu koji će odabrati događaje koji najviše obećavaju i njih proslijediti “Mreži”. U nju je uključeno 11 svjetskih institucija specijaliziranih za fiziku visokih energija. Svaka od njih na raspolaganje je dala svoje računalne resurse i tako je stvoreno jedno virtualno računalo goleme snage. LHC ima nekoliko zadataka. Prvi i najvažniji je pronalazak Higgsova bozona, čestice za koju svi vjeruju da postoji, ali je nitko nije vidio. Ako postoji, ona će popuniti praznine u Standardnom modelu, teorije koja objedinjava naše znanje o elementarnim česticama. Supersimetrija je drugi zadatak. Taj bi fenomen mogao objasniti zašto vidljiva materija čini samo četiri posto svemira. U LHC-u će se pokušati stvorit uvjeti kakvi su vladali nakon Velikog praska: temperature 100.000 puta veće od onih u Suncu, s pljuskom neobičnih čestica.

Velike brojke, velika očekivanja

Najveće postrojenje za “uništavanje” čestica zapravo je studija velikih brojeva. LHC će protone u tunelu dugom 27 kilometara ubrzati na 99,9999 posto brzine svjetlosti. U punom pogonu LHC će generirati milijardu sudara u sekundi. Na površini se nalazi računalni sustav od 3000 računala. Podzemni tunel najveći je svjetski hladnjak: neki njegovi dijelovi bit će ohlađeni na -271 stupanj Celzijusa. Detektori su također golemi: najveći od njih, Atlas, dug je 46 metara i visok 25 metara, dakle velik je kao pola katedrale Notre Dame. Atlas je težak kao Eiffelov toranj i premrežen je s 3000 kilometara kablova.