Robert Firmhofer, direktor je jednog od najposjećenijih znanstvenih centara u Europi, centra Kopernik u Varšavi te predsjednik Europske mreže znanstvenih centara i muzeja. Svoja iskustva i razmišljanja o poziciji znanosti danas iznosi u intervjuu uoči održavanja okruglog stola "Od popularizacije znanosti do konkurentnosti gospodarstva", čiji je gost, a koji su organizirali Institut Ruđer Bošković te Znanstveno edukativno-zabavni centar (ZEZ), pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika. 

Zašto je popularizacija znanosti važna?
Znanstvena komunikacija pomaže u razvoju znatiželje koja je jedna od najvažnijih stvari. Naime, mi smo svi bili znatiželji pa smo odrasli i prestali biti, a cijeli bi život bi trebali učiti o životu. Prema tome, znatiželja je potrebna, a znanstveni centri pomažu ljudima da to postanu otkrivajući, istovremeno, u sebi nove talente. Sve to jako je teško, naime, ostvariti putem formalnog obrazovanja, jer ono nije emocionalno te nije dobro strukturirano. Ako pogledate razinu obrazovanja u Europi, gotovo sve zemlje se suočavaju s istim problemom. Znanost se učenicima čini dosadna. 

Što moramo promijeniti?
Moramo naučiti surađivati kako bi koristeći međusobne talente dobili nešto bolje te potaknuti kreativnost. Također, kroz zajedničku znanstvenu komunikaciju možemo unijeti nove i svježe ideje u obrazovni sustav, promijeniti ga te naučiti školarce novim vještinama poput zajedničke suradnje, komunikacije, rješavanja problema, kreativnosti te inovacijama. Potrebno je i objasniti društvu čemu istraživanja služe i zašto se ona često mijenjaju. No, ni to nije dovoljno. Građanima moramo dati pravu motivaciju kako bi osnažili njihov osjećaj da su sudionici u procesu inovacija i istraživanja. Upravo je konstantan dijalog, uključenost i snaga građana važna za znanstvenu komunikaciju. Takav pristup odnosi se i na demokraciju, i to ne onu u kojoj glasamo svake četiri godine već modernu demokraciju u kojoj građani mogu izraziti svoje mišljenje koje će biti uvaženo. Također, problem je i nedostatak znanstvenika, istraživača i inženjera svugdje u Europi, a kako mislimo napredovati i razvijati se bez njih. 

Znanstveni centar Kopernik je jako uspješan te vas godišnje posjeti oko milijun ljudi. Kako vam je to uspjelo?
Toliki broj posjetitelja i nama je bilo pravo otkriće. Naime, znali smo da su Poljaci zainteresirani za istraživanja, što smo uočili prvi put kad smo organizirali znanstveni piknik te znanstveni festival prije 17 godina, no uspjeh znanstvenog centra Kopernik nas je apsolutno iznenadio. Primjerice, studija održivost koju je naručila Europska komisija procijenila je da će centar godišnje privući oko 250.000 posjetitelja. Mislim da je presudila entuzijastičnost i kreativnost svih zaposlenih u centru. 

Mogu li znanstveni centri biti profitabilni?
Samo neki, no to niti nije namjera znanstvenih centara. Većinu ipak sufinanciraju državne i lokalne vlasti. Ulaganje u znanstveni centar, naime, investicija je čiji je povrat dugoročan. Prilikom ulaganja u njih treba postaviti pitanje; trebaju li tvrtke inženjere te je li potrebna njihova suradnju s znanstvenim centrima kako bi napredovale. Ako je odgovor da onda je to dobro uložen novac. Profit su obrazovaniji građani koji razumiju znanstveni svijet.

Rekli ste da su neki znanstveni centri ipak profitabilni, koji?
To je privatni znanstveni centar u Rusiji u Moskvi, no on osim osnovne izložbe ne može ponuditi dodatan program. Navest ću i primjer Velike Britanije gdje je u sklopu Millennium projekta njihove vlade izgrađeno 16 znanstvenih centara diljem zemlje s ciljem da jednog dana postanu održivi. Međutim, tri znanstvena centra su propala te ih se još nekoliko našlo u velikim problemima. Britanska vlada tada je procijenila da oni ipak imaju veliku važnost za društvu i ponovo ih je počela financirati. 

Europski budžeti za znanosti, jesu li dovoljni?
Nikad nije dovoljno novca za znanost. No prema europskim ulaganjima neću biti previše kritičan. Prije dva mjeseca Europska komisija uložila je znatna sredstva u istraživanje mozga na razdoblje od deset godina, što je hrabra investicija. 

Hrvatska bi uskoro trebala započeti s izgradnjom vlastitog znanstvenog centra?
Kad gledam taj projekt vidim naš projekt na svojim počecima prije devet godina. Uspjeh znanstvenog piknika koji ste organizirali prošle godine, a koji je posjetilo deset tisuća ljudi, pokazuje da je to nešto što ljudi traže i trebaju. Iz tog razloga mislim da je on ovdje potreban. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Je li znanost popularna u Europi?
Znanstvene centre i ostale koji djeluju u sklopu Europske mreže znanstvenih centara i muzeja godišnje posjeti 40 milijuna ljudi, što je odgovor na pitanje. Interes za znanošću postoji, no ostaje problem bolje komunikacije s građanima. 

Financiranje

Kakva je praksa u Europi, s koliko države financiraju znanstvene centre?

Iskustva su različita. U Danskoj, primjerice, država financira znanstveni centar s 20 posto, u Francuskoj s 90 posto, Francuzi se, naime, ponose financiranjem svojih znanstvenih centara i muzeja dok je Danski pristup pragmatičniji. Znanstveni centar Kopernik državna i lokalna vlast financiraju u iznosu od 50 posto. Taj novac omogućuje nam pružanje dodatnog sadržaja, te osim osnovne izložbe znanstveni centar Kopernik nudi platformu za javnu raspravu. Političari, poduzetnici, profesori sa sveučilišta, istraživači, inovatori ovdje dolaze kako bi raspravljali o budućnosti zemlje. Usto, nudimo i program obrazovanja profesora s ciljem poboljšanja obrazovnog sustava.