Sve veća potreba za energijom, velika emisija stakleničkih plinova i neodrživo iskorištavanje postojećih resursa pri samom su vrhu top liste problema sa kojima se gradovi susreću. Vodeći ljudi iz (vele)gradskih struktura i high-tech kompanija iz cijelog svijeta smišljaju kako bez povećanja emisije ugljičnog dioksida osigurati dovoljne količine energije te kako odgovorno koristiti i štedjeti postojeće resurse, a istovremeno uspjeti zadržati nivo komfora na kog se stanovništvo gradova naviknulo.

Na konferenciji Smart City Event održanoj proteklog ljeta u Amsterdamu, dva su grada, nizozemski Delft i francuski Lyon, predstavila svoje viđenje rješenja tih izazova. Rješenja koja se u uklapaju u jednu od definicija pametnoga grada. U onu po kojoj je grad pametan onda kada koristi tehnologiju kako bi preoblikovao postojeće društveno i ekonomsko ponašanje. Delft je pred sebe postavio cilj da do 2050. godine bude energetski neutralan grad. Da sam proizvede svu energiju koja mu treba, i da to bude na način koji neće biti opterećujući i devastirajući po okoliš.

Prvi korak je bilo napraviti analizu energetskih tokova i vidjeti gdje se i na koji način gubici energije mogu smanjiti, a drugi je kako bez dodatne upotrebe fosilnih goriva proizvesti potrebnu toplinsku i električnu energiju. Prvi korak bi se trebao riješiti poboljšanjem toplinske izolacije, a drugi korištenjem održivih izvora energije i, što je u cijeloj priči najzanimljivije, upotrebom već postojeće toplinske energije. One koja nastaje u obližnjim rafinerijama i industrijskim pogonima i koja se sada neiskorištena gubi. Drugim riječima, toplinu koja nastaje kao nuspojava izgaranja u rafinerijama, ali i vodu zagrijanu hlađenjem industrijskih postrojenja trebalo bi "zarobiti" i sprovesti do Delfta gdje bi se njome grijali ne samo zgrade nego i staklenički kompleksi u blizini grada.

Toplina iz geotermalnih izvora
Dio te topline nastaje izgaranjem goriva fosilnog porijekla i pri njenom nastanku se ispušta CO2 u atmosferu. Ali to se izgaranje već dešava kao nuspojava u rafinerijskim procesima. Ne bi bilo novog izgaranja i ispuštanja novih količina CO2 u atmosferu zbog potreba za zagrijavanjem Delfta. Svjesni da će se fosilna goriva kad-tad potrošiti, u Delftu već sad razmišljaju o tome i prave se projekti po kojima bi se, kad taj dan dođe, grad zagrijavao koristeći toplinu iz geotermalnih izvora. Što se tiče automobila koji voze Delftom, izračunali su da bi, kada bi svi automobili u gradu bili na električni pogon, solarni paneli postavljeni na sva parkirališta i garaže u Delftu trebali bi biti dovoljni za proizvodnju električne energije za te automobile. Jedno od glavnih pitanja pametnoga grada je kako motivirati građane da se uključe i prihvate postupke koji, kod velikog broja njih, mogu probuditi skepsu i odbojnost.

U prvom redu zbog činjenice da je za što bolje funkcioniranje novih tehnoloških rješenja potrebno sakupiti i što više podataka. Veliki broj tih podataka govori o ponašanju građana pa se i nemali broj ljudi boji zadiranja u svoju privatnost i činjenice da bi se ti podaci mogli zloupotrebiti. Dok je nekad tehnologija bila glavni problem, danas živimo u vremenu kad je sociološki problem puno veći nego tehnološki. Drugim riječima, puno toga se može napraviti, ali je pitanje žele li ljudi na to pristati. Svi se slažu da je glavni izazov pametnoga grada kako objasniti ljudima na koji će način određene mjere utjecati na njihove živote. Da bi se građane privoljelo na suradnju, potrebno je znati njihove želje i uvjeriti ih da će poduzete mjere pridonijeti ispunjenju tih želja. Kada su u Lyonu krenuli u ogroman i skup zahvat poboljšanja vodoopskrbe, znali su da i građani moraju osjetiti pozitivne rezultate tog projekta.

U više od 400.000 mjerila za vodu su postavili senzore koji svakih 15 minuta šalju podatke o pritisku, kvaliteti i količini vode koja prolazi kroz mjerilo. Podaci se sakupljaju i trenutno analiziraju. Uspjeli su i definirati slabe točke u sistemu i u kratkom vremenu su u stanju dijagnosticirati i otkloniti kvarove koji nastanu. Zahvaljujući podacima o protoku vode kroz mjerilo, u centralnoj kontroli vodovoda su u stanju za manje od dva sata reagirati i poslati radnike na intervenciju. Drugim riječima, vrlo je realna mogućnost da osoblje u kontrolnom centru u slučaju nekog kvara ili curenja vode, za to sazna prije nego li onaj učijem se stanu kvar dogodio. Zahvaljujući takvom sistemu otkriven je i saniran velik broj mjesta na kojima je dolazilo do gubitaka u mreži. Lyon je, u kratko vrijeme, ostvario uštedu u potrošnji od 33 tisuće litara vode dnevno i vrlo brzo voda je pojeftinila za 24%.

Ne treba ni naglašavati da su potrošaći zadovoljni ovim sistemom i da bez problema surađuju s vodovodom. Svi prvobitni strahovi kako će se obrađivati i za što će se ta gomila prikupljenih podataka koristiti, pali su u drugi plan kad su vidjeli i osjetili konkretne rezultate. Rezultate dobre za okoliš, ali i za svoj džep.Senzori su postavljeni i u kanalizacijsku mrežu. Između ostalog omogućavaju i kemijsku analizu otpadnih voda i šalju rezultate u centralu. Jedna od, u Amsterdamu više puta pomenutih konstatacija u vezi sa podacima je da 'podaci imaju svoj život' i da nije uvijek u početku moguće predvidjeti za što sve mogu biti korisni.

Drugim riječima, prikupljaju se u jednu svrhu, ali lako se može pojaviti i druga svrha njihovog korištenja. Tako su, npr. senzori u kanalizaciju postavljani da bi se, iz ekoloških razloga, detektiralo zagađenje otpadnih voda iz kućanstava, ali je nakon nekog vremena otkriveno da se mogu koristiti i u 'zdravstvene' svrhe. U stanju su otkriti povećanu prisutnost hormona, bakterija ili sličnog u otpadnim vodama. Moguće je da u vodovodnoj centrali saznaju da netko u nekom domačinstvu ima zdravstvene probleme, a da ih ta osoba uopće nije svjesna.

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Zašto nam najbolje misli padaju na pamet kad najmanje radimo?

štedi vrijeme i novac

Stres pri popisu zaliha? Ovo je rješenje koje to rješava jednim skeniranjem

Najveći problem – distribucija
Iako je u Amsterdamu više puta naglašeno da ne postoji jedan univerzalan način kako neki grad postaje pametan grad i da rješenja iz jednog grada ne moraju automatski biti prihvatljiva i primjenjiva i u drugim gradovima, primjeri iz Delfta i Lyona bi mogli biti zanimljivi svim gradovima. Ako Delft nađe načina da industrijske toplinske gubitke pretvori u izvore topline za grijanje svojih zgrada, nema sumnje da će se i brojni drugi gradovi zainteresirati za tehnička rješenja iz Delfta. Po podacima sakupljenim u okviru programa CELSIUS (Combined Efficient Large Scale Integrated Urban Systems), toplinski gubici u Europi su u toliki da su dovoljni da zagriju sve njene stambene i poslovne zgrade. Nedostaje samo distribucijska mreža koja bi tu toplinu dovela od mjesta njenog nastanka do zgrada. A iskustva iz Lyona su važna jer pokazuju da se ljudi, pod uvjetom da znaju kako i za što će se ti podaci koristiti, ipak dadu privoliti na prikupljanje i ustupanje svojih osobnih podataka. Pa čak i onih iz svoje kupaonice. 

Vanja Valtorović, uz podršku Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske