Odroni tla krivi su u svijetu za gubitak puno ljudskih žrtava. U pravilu stanovnici pogođenih naselja znaju da žive u rizičnim područjima. Pa ipak oni na katastrofe često uopće nisu adekvatno pripremljeni. Sustavni za rano upozoravanje od mogućih odrona tla, poput onih koji postoje u Europi, često su preskupi za ograničene ekonomske mogućnosti tih zemalja. Znanstvenici iz njemačkog Aachena to žele promijeniti: oni razvijaju novi sustav za rano upozoravanje, koje ne samo da će biti znatno jeftiniji od postojećih, već bi on trebao biti i mnogo efikasniji od dosadašnjih sustava. Rafig Azzam, profesor inženjerske geologije i hidrogeologije na Tehničkom fakultetu u Aachenu s ponosom drži u ruci jedan mali predmet boje zlata. To je senzor s antenom, koji stane u ruku 55-godišnjeg znanstvenika. Taj mali senzor je kamen temeljac novog sustava za rano upozoravanje od mogućih odrona tla, koji bi jednoga dana trebao štititi živote ljudi u Latinskoj Americi i u Aziji. Na tim su kontinentima siromašni ljudi često žrtve takvih prirodnih katastrofa, kaže aachenski stručnjak: “Osobito u velikim gradovima siromašno stanovništvo živi na padinama na kojim se ne bi smjele graditi kuće. Oni se tamo nasele, a kada padne obilna kiša, vodena masa jednostavno ‘ispere’ cijelu padinu u dolinu. To se često događalo u prošlosti i naravno da pri tome bude i puno mrtvih”.

Najjednostavnije bi bilo da se u tim područjima instaliraju postojeći sustavni za rano upozoravanje od odrona, no oni su prilično skupi: “Ako vi danas želite instalirati sustav s odgovarajućom tehnikom, naprimjer s radarskim skenerima ili laserskim skenerima, to će koštati oko 180 do 200.000 eura.” To su za mjesne vlasti uglavnom previsoki troškovi. Novi senzor iz Aachena košta samo 150 eura. Po toj bi ga si cijeni bez sumnje mogle priuštiti i siromašne zemlje Azije ili Latinske Amerike“. Cijena senzora je niska zato što su stručnjaci iz Aachena u potrazi za jeftinijim mjernim uređajima iskoristili već postojeću tehnologiju, koja se doduše trebala iskoristiti na sasvim drugom području, kako pojašnjava znanstvenik Tomas Fernandez-Steeger: ”Odlučujuće je pri tome da mi možemo posegnuti za industrijskim senzorima koji se proizvode u više milijuna primjeraka jer se koriste u proizvodnji automobila. Zbog toga što dolaze s masovnog tržišta oni su relativno jeftini”. Te se senzore ugrađuje u cijevi, a cijevi se ukopava na opasne padine. Čim se površina padine počne kretati kreću se i te cijevi, a senzori pokazuju jakost i brzinu pomjeranja. Preko radio-veze postaje za nadzor konstantno primaju nove vrijednosti, i čim neka vrijednost prijeđe određenu razinu proglašava se alarm. Na taj način bi novi senzori bili puno efikasniji od postojećih. Pošto su senzori jeftini stručnjaci bi u riskantnim područjima mogli ugraditi njih puno više nego što je to sada moguće. Cilj znanstvenika iz Aachena je da da se njihov izum nađe posvuda u kritičnim regijama, naprimjer uzduž neke ceste ili željezničke pruge. Tako bi se mogao jamčiti i puno viši stupanj sigurnosti lokalnog stanovništva. No, taj novi senzor ima i neke druge prednosti. Sustavni za rano upozoravanje od odrona tla koji se koriste danas obrađuju uglavnom vrlo mali broj podataka pojedinih senzora. Zbog toga oni nisu pretjerano pouzdani. I zbog toga se mogu dogoditi i bizarne situacije: nekada je dovoljno da kakva ptica sleti na postojeće sustave da bi oni aktivirali alarm od mogućeg odrona. Kad se to dogodi dva-tri puta ne čudi da više nitko tim sustavima ne vjeruje. Kod izuma iz Aachena to se ne može dogoditi: ako na mali senzor i sleti ptica stručnjaci mogu usporediti vrijednosti drugih okolnih senzora i zaključiti da opasnosti nema. Sela i gradovi u rizičnim područjima u Aziji ili u Latinskoj Americi moraju se ipak još malo strpjeti: novi senzor na tržištu bi se trebao pojaviti najranije za tri godine.