Teoretski je Indija zemlja koja bi mogla poslužiti kao uzor kad je riječ o zaštiti klime: 1976. godine Indija je bila prva zemlja u svijetu koja je zaštitu klime uvrstila kao svoju ustavnu obvezu. Od 1981. godine Indija je smanjenje zagađenosti zraka zakonski propisala, a 1985. godine indijska je vlada osnovala Ministarstvo za zaštitu okoliša – godinu dana prije Njemačke. No od toga nije bilo velike koristi, jer se ti zakoni vrlo slabo provode. To se dobro osjeća u glavnom gradu New Delhiju, koji spada među deset gradova na svijetu s najzagađenijim zrakom. Na ulicama Delhija stalno su zastoji i neprekidno trubljenje automobila. Ispušni plinovi na velikim raskršćima poput velikih oblaka zatamnjuju dnevnu svjetlost, osobito zimi kada se slojevi hladnog i toplog zraka talože jedan na drugi, tako da se smog ne može povući. Anumita Rošuduri iz Centra za znanst i okoliš upozorava da je stanje alarmantno: “Na ulicama Delhija već se sada svakodnevno kreće oko četiri milijuna automobila, a svakog dana prisitže još tisuću novih. Promet se esktremno usporio – u vremenu najvećih gužvi promet se odvija između pet i sedam kilometara na sat.

To je kompletni zastoj.“ Anumita Rošuduri pokazuje novu studiju na kojoj se vidi kako se zagađenje strmoglavo povećava: ”Ova studija pokazuje kako riskiramo poništiti sva poboljšanja koja smo već postigli. Zagađenje zraka je jednako toliko kao i prije uvođenja vozila na zemni plinu u javnom prijevozu. Mi ne možemo držati tempo s rastom grada, a pogotovo ne sa željom da se u njemu slobodno krećemo.“ Zemni plin je čarobna riječ kojom su trebali biti rješeni svi problemi: sudskom odlukom iz 1998. godine Vlada i gradske vlasti bile su primorane pobrinuti se za bolji zrak u glavnom gradu Indije. Od tada su u New Delhiju posvuda izgrađene pumpne stanice za opskrbu zemnim plinom, a sva vozila u javnom prometu voze na plinski pogon. Osim toga, Delhi je 2002. godine dobio podzemnu željeznicu čija se mreža neprestalno proširuje. Sve je to dovelo do znatnog poboljšanja – zrak se znatno poboljšao, a količine ugljičnog monoksida i sumpornog dioksida pale su čak za 30 posto. No sadašnji rast gospodarstva i prometni ”boom“ poništavaju sve te uspjehe, bez obzira što Dr. Santosh Makhijani, direktor gradske Uprave za nadzor zagađenja zraka to relativizira: ”Možda se zagađenost nešto povećala zbog toga što je velika razlika u cijeni između dizela i benzina. Ljudi radije voze na dizel jer je jeftiniji.“ Anumita Rošuduri zahtjeva drastične mjere – ukidanje dizela i svih poreznih olakšica. Umjesto toga uvođenje naplata za dozvole za automobile, parkiranje – ukratko: sve što poskupljuje vožnju automobilom. Istodobno teba što više ulagati u javni prijevoz. Njezin moto glasi: ”Omogućiti kretanje ljudima, a ne automobilima.“ Indija ne bi smjela ponavljati iste pogreške koje su već načinile zemlje zapada, kada je riječ o mobilnosti. Tim više što se ne radi samo o rješavanju problema smoga u New Delhiju: ”U Indiji su rasprave o promjeni klime tek počele. Ovdje imamo problem lokalnog zagađenja, ali moramo imati na umu da to što se zbiva na lokalnoj razini, pogađa i globalnu svjetsku klimu.”
(dw)