Visoki trgovački sud RH je u odluci Pž-2936/2020 zauzeo stav da odredbama Stečajnog zakona odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine nije izrijekom povjereno sudu koji vodi stečajni postupak, to je u skladu s odredbama članka 37. stavka 1. i članka 255. OZ-a za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine mjesno nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Odredbe članka 131. OZ-a nalaze se u dijelu Ovršnog zakona koji regulira pravni položaj ovršenika i trećih osoba nakon prodaje nekretnine, dakle nakon što je sud u stečajnom postupku već prodao dužnikovu nekretninu u skladu s odredbom članka 247. stavka 1. SZ-a.

Stoga žalitelj osnovano ističe da sud u stečajnom postupku nije ovlašten, niti je nadležan odlučivati o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u skladu s odredbama članka 131. OZ-a, već je to općinski sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Naime, prema odredbi članka 37. stavka 1. OZ-a, općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.

Prema odredbi članka 255. OZ-a, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi, a ta je nadležnost isključiva (članak 38. OZ-a).