Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2489/2018 ukazuje se i da prema odredbi čl. 25. st. 1. ZPDP-a organ upravljanja poduzeća odlučuje o tome da se sporazumno s ulagačem koji je na ugovornoj osnovi uložio kapital u poduzeće odnosno s vjerovnikom poduzeća njihov ulog odnosno potraživanje pretvore u ulog u poduzeću na temelju kojega se izdaju dionice u dioničkom društvu, odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću koji nastaju takvom pretvorbom poduzeća.

Dakle, tek se na temelju ugovora izdaju dionice, a prije nego što su izdane (prije nego su nastale) po prirodi stvari ne mogu se prenositi jer prije toga nisu individualizirane.

J.P.J. je mogla svoju tražbinu prema tuženiku zadržati, ustupiti je trećoj osobi ili je pak pretvoriti u ulog.

Tužitelj u ovoj parnici i ne tvrdi da je bio vjerovnik tuženika (da je tražbinu stekao cesijom od J.P.J.) nego tvrdi da je član društva (dioničar, odnosno član društva nakon pretvorbe tuženika iz dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću), a kako je navedeno pretvorbom je dionice mogla steći samo J.P.J.

Naravno da je J.P.J. dionice koje je stekla u postupku pretvorbe tuženika mogla prodati trećoj osobi, ali to nije bilo moguće prije nego što je okončan postupak pretvorbe upisom tuženika kao dioničkog sruštva u sudski registar.