U Srbiji se godišnje baci više od 700 tisuća tona hrane, a skoro svaka deseta osoba na svijetu oboli od pokvarene hrane.

“Trećina hrane koja se proizvede nikada se ne upotrebi, prema nekih podacima oko 247 hiljada tona jestive hrane se godišnje baci u Srbiji. Naravno, brojke su veće računamo li i onaj neizbježni dio otpada od hrane koji nastaje kao što su kora od banane, ljuska od jajeta. Prvi identifikacijski problem je da za hranu kojoj ističe rok još nije zakonski regulirano kako i na koji način se može donirati da bi se ti viškovi izbjegli”, rekao je Slobodan Krstović, direktor za održivi razvoj NALED-a. “Srbija s velikim brojem siromašnih i gladnih nije bogato društvo i važno je da nam sva hrana bude maksimalno iskorištena. Također, značajno je i da uočavamo razliku kada na proizvodima stoji natpis ‘upotrebljivo do’, a kada ‘najbolje upotrijebiti do’.

“Zakon o sigurnosti hrane prepoznaje upravo rokove ‘najbolje upotrijebiti do’ i ‘upotrebljivo do’, znači da ovaj period između govori u prilog tome kako namirnice i dalje mogu biti iskorištene i upravo je taj rok jako važan u smislu potencijalnog doniranja hrane koje u Srbiji i dalje nije regulirano”, rekao je Krstović i dodao da su oni zagovarali da se sva ta hrana donira i da se omoguće porezne olakšice onima koji doniraju takvu hranu, kao i da se PDV na te namirnice ne plati.

Analiza Foruma za odgovorno poslovanje pokazala je da su prihodi od prikupljenog PDV-a na doniranu hranu niski, a da su društvene koristi od ukidanja obveze plaćanja PDV-a na donacije hrane gotovo devet puta veće od procijenjenih fiskalnih koristi. Za razliku od većine zemalja EU, u Srbiji se na donacije hrane primjenjuje Zakon o PDV-u, tako da sve donacije dobara i usluga (osim novčanih) podliježu PDV-u, koji za većinu proizvoda iznosi 20%