Od siječnja do svibnja ove godine u Srbiji je prodano više od 31.000 stanova, uglavnom za gotovinu, što je gotovo 84 posto od ukupno prodanih nekretnina.

Znači li to da su građani odlučili da novac neće više držati u bankama jer su kamate na štednju minimalne, pa se novac čuva kod kuće I po potrebi uzima i kupuje, pita Politika. Ili su bankarski krediti toliko skupi da se građanima više isplati stan kupiti za gotovinu?

Ili je razlog to što je za vrijeme epidemije koronavirusa bilo gotovo nemoguće dobiti kredit jer bankarski sector, kao i većina gospodarstva, gotovo da nije uopće radio?

Prema podacima Republičkog geodetskog zavoda, za samo desetak dana od ukidanja izvanrednog stanja broj prodanih nekretnina vratio se na raniju razinu. Samo krajem svibnja broj prodanih nekretnina i više se nego udvostručio, u odnosu na razdoblje od 4. do 10. svibnja, dok je izvanredno stanja još trajalo.

Slabo prate tijek novca

S druge strane, i 2019. godine više od 70 posto stanova u Srbiji kupljeno je za gotovinu, a preostalih 30 posto bankarskim kreditom. Agenti za nekretnine potvrđuje da se stanovi sve više kupuju gotovinom, i to uglavnom oni manje kvadrature. Pri tome, cijene stanova nisu se značajno mijenjale.

Pitanje je ima li tu posla za poreznike i kontrolu porijekla novca, piše beogradski list. Jer, od kuda stiže toliki novac, je li bilo isplate gotovine s računa na račun ili kupci jednostavno donose “u torbi” 50.000, 100.000 i više stotina tisuća eura i kupuju stanove? Đerđ Pap, porezni stručnjak i bivši direktor u Poreznoj upravi Srbije, priznaje da ne zna otkud toliko gotovine na tržištu.

“Moguće je da je porijeklo tog novca nasljedstvo, prodaja neke vlatite nekretnine, ali jednako može biti i to da taj novac nema zakonito porijeklo pa i da potječe iz nekog pranja novca, ništa se ne može isključiti”, objašnjava Pap. On dodaje da praćenje tijeka novca u Srbiji nije u potpunosti zaokruženo te je izvjesno da se mogu dogoditi slučajevi, čiji se broj ne može procijeniti, a u kojima je porijeklo novca teško dokazati.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Sigurno je da bi se u svakom pojedinačnom slučaju moglo utvrditi može li određena osoba dokazati porijeklo svog novca ako bi država koristila zakonsku mogućnost koju pruža institut tzv. unakrsne procjene imovine. Ali, iz nepoznatog razloga ta zakonska odredba se ne primjenjuje iako je ugrađena u naš pravni i porezni sustav još 2003. godine”, dodaje Pap.

Prema njegovim riječima, u postojećim uvjetima teško bi se moglo očekivati da država pokrene 31.000 postupaka protiv kupaca stanova ove godine da bi u svakom od njih utvrdila porijeklo novca. Zakon o sprečavanju pranja novca predviđa da se gotov novac u ovim kupoprodajama stanova može koristiti do visine od 10.000 eura, a preko tog iznosa obvezno je plaćanje nekretnine putem bankarske uplate.

‘Riječ je o vlastitim prihodima’

“Ako kupac nekretnine želi uložiti gotovinu u banku, a ona je veća od 10.000 eura, mora proći mukotrpan postupak dokazivanja porijekla tog novca bankarskim službenicima. Zato se i često događa da se kupoprodajna cijena isplaćuje u gotovini, što nije dopušteno”, tvrdi Pap.

Milica Bisić, porezna stručnjakinja, kaže da prvo treba utvrditi koliko je stanova prodano za gotovinu u istom razdoblju prošle godine. Ako ih je bilo više nego sada, znači da nije riječ o novoj pojavi, a ako nije onda svakako treba krenuti u kontrolu porijekla novca. “U svakom slučaju, transakcije su i prošle i ove godine morale ići s računa na račun”, kaže Bisić.

S druge strane, Srbislav Cvejić, predsjednik srpske Komore javnih bilježnika, upitan je li neobično da se čak 84 posto stanova kupuje za gotovinu i moraju li javni bilježnici obavijestiti Upravu za sprečavanje pranja novca o svakoj kupoprodaji većoj do 10.000 eura ako se ne zna porijeklo novca, kaže da to što netko kupuje stan za gotovinu ne znači da je “u vrećama donio novac prodavaču i platio stan”.

“Mislim da je ta informacija loše interpretirana i da ovdje nije riječ o sumnjivom novcu ili novcu izvađenom iz ‘slamarice’, već o vlastitim prihodima koje kupac stana ima na računu, od svojih zarada ili prodaje nečeg, i koji je kao gotov novac prebacio na račun prodavača stana.

To zapravo znači da se u prethodnom razdoblju nisu uzimali krediti kod banaka već su se stanovi plaćali novcem s računa od vlastitih prihoda”, objašnjava Cvejić.