Povrćari u Srbiji uskoro će biti u izuzetno teškom stanju, ako se ne smisli kako će plasirati svoje proizvode. Mlado povrće, salata, rotkvice, luk, kupus, tikvice, mogli bi završiti u smeću, jer mnogi od srpskih povrćara, koji nude robu na sada zatvorenim tržnicama ili u drugim gradovima, neće imati kome prodati svoje proizvode.

Ponovno se očekuje pomoć države, a ove godine ako se pandemija produži bit će im više nego potrebna, pišu Večernje novosti.

Kredite treba plaćati

Prema riječima Gorana Daničića, iz Sovljaka, pokraj Uba, za koji dan treba vaditi korijen celera i odnijeti ga u beogradsku veletržnicu jer druge tržnice ne rade. S obzirom na trenutnu situaciju, upitno je hoće li moći doći do glavnog grada Srbije.

“Imam oko 12.000 korijena celera koje ćemo vaditi već krajem ovog tjedna. Ne znam samo kome ćemo to prodati.

Na veletržnicu je dolazilo dosta nakupaca, preprodavača, tvrtki, sad je i to pitanje što će biti. Male tržnice su zatvorene, nema tko prodavati.I nije samo celer u pitanju, sredinom travnja stižu kupus i tikvice.

Imamo oko 50 plastenika, na dva hektara zemljišta. Iskreno se nadam da će nam država nešto pomoći, jer što da radimo ako ne možemo prodavati povrće, to nije roba za hladnjaču”, objašnjava Daničić.

Prema njegovim riječima, planiraju svoju robu krajem tjedna odvesti na veletržnicu, da vide kako će ići prodaja. On se nada da će za dvadesetak dana biti nešto bolje, jer su samo u ovogodišnju proizvodnju uložili oko 10.000 eura, za sjeme, gnojivo, rad, plastenike i ostalo. Posla ima i dalje jer dolazi vrijeme rada na paprici.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

“Imamo i neke kredite, i bez obzira na olakšice to se mora otplaćivati. Bojimo se kako će biti. Možda će država izaći s nekim ponudama za organizirani otkup. Ljudi žive od toga i bave se time. U našem selu gotovo 80 posto stanovnika živi od povrtlarstva, od toga plaćaju račune jer to nam je jedini izvor prihoda. Svakako, ništa od ovog povrća ne može dugo stajati, mora se odmah brati, prodati i jesti. Nezgodna je situacija za one koji sada imaju zelenu salatu, mladi luk ili rotkvice”, kaže Daničić.

Spašavaju lokalne trgovine

Da nikome sada nije lako potvrdio je i Zoran Marković, iz Sovilja, kod Uba. Kako je objasnio beogradskom listu, on ima plastenike sa zelenom salatom. Na sreću, povezan je s lokalnim trgovinama, pa one otkupe većinu robe. Ipak, ima višak za koji ne zna gdje će završiti. Usto, uskoro i njemu stižu tikvice i kupus, a prodaja ide sve teže. “Nadamo se nekoj pomoći države”, ističe Marković.

“Do sada smo dobivali subvencije, ali će ovo biti teška godina. Nema trenutno velikih količina robe, kod nas ima oko 13.000 glavica zelene salate. To je već treća tura. Ali najteže je onima koji prodaju robu na tržnici”, kaže Daničić. Svi povrćari u Srbiji strahuju hoće li će biti otkupa i što će uraditi sa svojom robom.

U Kolubarskoj regiji svi uzgajaju kupus i tikvice, to je prvo povrće na kojem mogu zaraditi i taj novac ulažu u jesensku proizvodnju. Ako toga ne bude, neće biti ni daljnjeg rada. Danijela Damnjanović, proizvođačica mladog luka, rotkvica, celera i kupusa, kaže da se mogu uvesti bilo koje mjere zbog epidemije, ali da im daju barem dva – tri sata dnevno da mogu prodati robu.

“Ljudi se guraju da kupe kruh i ulje, kao da nikome ne treba voće i povrće” kaže Damnjanović.