Veliku je medijski prašinu prije nekoliko tjedana podigla najava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića oko toga da bi Sjedinjene Države mogle uvesti sankcije Naftnoj industriji Srbije. Iako se sankcije (još) nisu dogodile, sama najava izazvala je niz reakcija na energetskom tržištu regije i potaknula mnoge spekulacije o scenarijima koji bi mogli uslijediti budu li one doista i uvedene.

Prije svega, postavilo se pitanje temeljnog funkcioniranje NIS-a u tom scenariju, kao i posljedično bi li država Srbija ili neki drugi regionalni igrač trebao preuzeti većinski udjel u NIS-u kojeg trenutačno drži ruski energetski div Gazprom.

“Kupnja većinskog paketa dionica ili cjelokupnog vlasničkog udjela ruskih kompanija Gazprom i Gazpromnjeft u Naftnoj industriji Srbije (NIS), kao jedno od mogućih rješenja za izbjegavanje mogućih sankcija SAD-a i Velike Britanije, mogla bi koštati Srbiju od nekoliko stotina milijuna eura do 1,5 milijardi eura”, rekao je Poslovnom dnevniku Nenad Gujaničić, glavni broker brokerske kuće Momentum.

“Vrijednost NIS-a, prema cijenama dionica na Beogradskoj burzi, koje su u dva dana nakon Vučićeve najave pale oko 10%, pala je ispod milijardu eura. Tržišna vrijednost NIS-a se kretala između milijardu i 1,3 milijarde, ali trenutačne cijene dionica na Beogradskoj burzi ne treba uzimati zdravo za gotovo”, rekao je Gujaničić.

Anulirani gubici
Dva tjedna nakon špekulacija s najviše državne razine da će SAD s početkom 2025. uvesti sankcije NIS-u, dionice ove kompanije anulirale su sve gubitke nastale u tom razdoblju. NIS je prošli tjedan završio u plusu od 1,7% na 778 dinara uz promet od 10,3 milijuna dinara. Nekoliko dana prije Nove godine nije se pojavila nikakva službena informacija koja bi išla u prilog ili protiv tvrdnje o novim sankcijama protiv ove tvrtke.

Bilo kako bilo, u slučaju raspisivanja natječaja za prodaju NIS-a cijena bi bila 2,5 do tri milijarde eura, a u slučaju jače konkurencije možda i više. Od 2022. vlasnici NIS-a su ruska kompanija Gazpromnjeft s 50%, drugi najveći dioničar je država Srbija s 29,87%, Gazprom posjeduje 6,15%, a najveći vlasnik među malim dioničarima je skrbnički račun OTP banke, s 1,61% dionica.

Nitko od ostalih dioničara ne doseže 1% vlasništva, a među njima su i građani Srbije koji posjeduju po pet dionica. Vučić je prije tri dana najavio mogućnost uvođenja sankcija NIS-u zbog vlasništva ruskih tvrtki u toj tvrtki u Srbiji. Rekao je da nije vidio službene novine, ali da je saznao da će SAD i Velika Britanija uvesti sankcije ruskim tvrtkama, suvlasnicima NIS-a, zabranom transporta sirove nafte Jadranskim naftovodom (JANAF) kroz Hrvatska od luke Omišalj do NIS-ovih rafinerija u Novom Sadu i Pančevu. Američki veleposlanik u Beogradu Christopher Hill nije ni potvrdio ni negirao odluku o sankcijama, ali je rekao da taj rizik postoji već duže vrijeme.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Zabrana korištenja naftovoda JANAF-a, s kojim NIS ima potpisan ugovor o tranzitu sirove nafte do 2026., značila bi da tvrtka ne može osigurati tu energiju za preradu u derivate, osim transportom teglenicama, što smatraju mnogi stručnjaci gotovo nemogućim. Budući da službena odluka još nije objavljena, nije poznato hoće li se sankcije protiv ruskih kompanija odnositi samo na većinski ili na ukupni udio vlasništva u NIS-u.

Gujaničić je kazao kako smatra da u kupoprodajnom ugovoru između države Srbije i ruske strane ne postoji klauzula po kojoj bi Srbija imala prednost pri kupnji u tržišnoj utakmici.

Promet dionicama NIS-a na burzi izuzetno je mali, pa je u dva dana nakon najave, kada je cijena dosta oscilirala, prodano za samo 150.000 eura, odnosno 0,02% od ukupnog broja dionica. Eventualno preuzimanje NIS-a znači, kako je naveo, da će se otkupiti obveze te kompanije, koje trenutno iznose oko 600 milijuna eura, te imovina – rafinerije, naftna polja i oko 350 pumpi. Potencijalni kupci prije svega gledaju potencijal tržišta. NIS je imao izuzetno dobre godine poslovanja, poput 2022. kada je dobit iznosila blizu 800 milijuna eura.

“Prosječna dobit zadnjih deset godina bila je oko 300 milijuna eura i ta brojka je pravo mjerilo koliku dobit tvrtka može ostvariti u budućnosti”, rekao je Gujaničić. Kao jedno od mogućih rješenja problema spominje se nacionalizacija NIS-a od strane Republike Srbije, no Gujaničić ističe da bi to imalo izuzetno loše posljedice na investicijsko okruženje koje i bez takvih izvanrednih odluka nije baš dobro.

Prema njegovim riječima, kada se neka država odluči na takav korak, mora biti jasno da će se investitori kloniti te zemlje zbog mogućnosti da im država otme imovinu. Kako je rekao, odluka o mogućim sankcijama još nije objavljena i ne zna se što ona točno podrazumijeva, pa je vrlo preuranjeno stvarati razne scenarije mogućih rješenja.

“NIS i dalje posluje pod sankcijama. Postoje problemi u nabavi opreme za Petrokemiju koja je u njenom sastavu, otežano je financiranje, ali nije bilo panike, kompanija se prilagodila novim uvjetima. Ono što bi sada moglo biti drugačije jest da bi sankcije onemogućile opskrbu sirovom naftom, a ako bi to primijenile zemlje u okruženju, to bi značilo da su sankcije usmjerene prema Srbiji, a ne prema samoj kompaniji”, rekao je Gujaničić.

Kad se povede priča o potencijalnim “predatorima” koji bi mogli iskoristiti priliku i pokušati preuzeti NIS, uvijek se u prvi plan gurao mađarski MOL. Iako smo prije dva tjedna dobili informaciju da je mađarski premijer Orban takvu ambiciju spomenuo Aleksandru Vučiću, konzultanti uključeni u navodne razgovore nisu je željeli biti potvrditi niti demantirati. S druge strane, s obzirom na Orbanove relacije s Moskvom i Beogradom, vjerojatnije je da bi se u utakmicu mogla uključiti i neka velika zapadna kompanije, možda čak i američka, koja bi mogla preuzeti NIS.

Problem i za BiH
Američke sankcije NIS-u bile bi problem za cijelu regiju. Primjerice, tržište BiH pokriva oko 20% derivata iz Rafinerije u Pančevu, što nije velika količina. No, radi se o relativno malom tržištu podložnom utjecaju, pa bi moglo doći do poskupljenja. BiH ima dva aranžmana sa Srbijom u ovom trenutku. Jedan je uvoz oko 20% naftnih derivata i to je dopuna redovnog uvoza koji ide preko talijanskih rafinerija. Drugi aspekt je izvoz sirove nafte iz Obudovca, koji se za sada izvozi u Srbiju u probnim količinama. U slučaju sankcija, sve to bi bilo zaustavljeno.

Što se Hrvatske tiče, prvenstveno je riječ o Jadranskom naftovodu (JANAF) koji je s NIS-om potpisao ugovor o isporuci nafte do 2026., a kojim više od 90% nafte stiže u Srbiju. To je bila i jedna od tema nedavno održanog sastanka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, koji je izrazio zainteresiranost da se to pitanje što prije riješi, jer nikom ne odgovara zatvaranje ventila. Posebno ne JANAF-u. Postoji interes SAD-a i EU-a, za promjenom vlasničke strukture u NIS-u, odnosno smanjivanje udjela ruske kompanije.

“Moramo naći održivo rješenje koje je dobro i za JANAF i za gospodarstvo Srbije”, rekao je Plenković, nakon razgovora s Vučićem, podsjećajući da je Srbija ovisna o isporuci nafte JANAF-om čak 95 posto.

“Mislim da nikom nije u interesu da bilo tko pa ni Srbija, ostane bez nafte i Hrvatska sigurno neće biti ta koja će biti predvodnik takve politike”, rekao je Plenković, otvarajući time još jedan problem. NIS je JANAF-ov dugogodišnji i najveći poslovni partner s kojim ima sklopljen trogodišnji ugovor o transportu 10 milijuna tona nafte do kraja 2026.