Utvrđivanje porezne rezidentnosti – porezne obveze radnika na radu u drugoj državi

Autor: Mazars Cinotti Consulting , 04. svibanj 2015. u 12:43
Foto: Duško Jaramaz / Pixsell

Porezna rezidentnost definira u kojoj državi je fizička osoba obvezna prijavljivati sve svoje dohotke.

U prethodnom članku najavljena je serija od nekoliko članaka s naglaskom na izaslanje radnika koja ima za cilj približiti i pojasniti pravila vezana za oporezivanje i plaćanje doprinosa.

Također, izneseno je nekoliko ključnih pojmova za koje se preporuča imati ih na umu kada se bavi promatranom problematikom.

U okviru ove teme obrađeno je utvrđivanje porezne rezidentnosti osoba koje u poslane na rad u druge države. Porezna rezidentnost definira u kojoj državi je fizička osoba obvezna prijavljivati sve svoje dohotke.

Prije samog početka, potrebno je utvrditi ima li Hrvatska potpisan Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (nadalje: Ugovor) sa državom u koju radnik odlazi na rad (Hrvatska ima potpisan Ugovor sa 57 zemalja diljem svijeta).

Navedeno je bitno iz razloga plaćanja predujmova poreza na dohodak u tijeku godine. Naime, ukoliko je Ugovor potpisan, pojedinac plaća predujmove samo u jednu državu, a po godišnjoj prijavi onda (eventualno) nadoknađuje razliku zemlji porezne rezidentnosti.

S druge strane, ukoliko Hrvatska nema potpisan Ugovor s drugom zemljom (npr. Nigerija, SAD, Australija), tada se mjesečni predujmovi plaćaju u obe države, a po godišnjoj prijavi se određeni iznos dobije natrag od poreznih vlasti zemlje rezidentnosti. U slučaju nepostojanja Ugovora, na mjesečnoj razini pojedincima isto predstavlja velike novčane odljeve pa to svakako treba imati na umu.

Koraci pri utvrđivanju rezidentnosti

Za ispravno razumijevanje, potrebno je krenuti od Zakona o porezu na dohodak koji kaže da je rezident fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište ili, ako to nije slučaj, osoba koja je zaposlena u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.

Nadalje, potrebno je utvrditi kada osoba u RH ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Na to pitanje odgovor daje Opći porezni zakon, koji navodi da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine pri čemu boravak u stanu nije obvezan.

Međutim, postoje slučajevi i kada dvije države istu osobu smatraju svojim rezidentom. U tom slučaju potrebno je primijeniti odredbe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji, sukladno odredbama tuzemnih zakonskih propisa, imaju prednost nad tuzemnim propisima. Svrha Ugovora je osigurati da se dohodak oporezuje u jednoj državi, a ukoliko se oporezuje u obje, Ugovor osigurava da iznos poreza koje su zaračunale obje države ne smije biti veći od poreza koji bi se platio u državi s većom poreznom stopom.

Ako je fizička osoba rezident obiju država ugovornica, prilikom utvrđivanja njezinog statusa potrebno je obratiti pažnju na više aspekata poput prebivališta, središta životnih interesa, državljanstva, uobičajenog boravišta i slično.

Važno za razumjeti

Bitno je napomenuti da se rezidentnost ne smije miješati s određivanjem države u kojoj se plaćaju porezi. Određivanje rezidentnosti služi isključivo kako bi se odredilo u kojoj je državi porezni obveznik obvezan prijaviti plaćanje poreza i predati godišnju poreznu prijavu.

Primjerice, ako se stranac smatra poreznim rezidentom RH, pravo oporezivanja uvijek ima RH, odnosno, dohodak od nesamostalnog rada oporezivat će se primjenom tuzemnih propisa.

Ako se stranac smatra poreznim nerezidentom, a u RH ostvaruje dohodak koji je prema tuzemnim propisima oporeziv, ima pravo oporezivanja kao zemlja izvora. Ako je na snazi ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, isti će odrediti pravo jedne zemlje na oporezivanje.

Zaključak

Utvrđivanje rezidentnosti prvi je korak pri određivanju obujma poreznih obveza koje pojedinac ima prema nekoj državi. Može se dogoditi da su određeni primici (npr. od nesamostalnog rada) oporezivi u jednoj državi, a osoba je porezni rezident druge države. U tom slučaju, primici se moraju prijaviti državi rezidentnosti ili putem godišnje porezne prijave ili u određenom periodu koji je propisan od strane zakonodavca (u RH u roku od osam dana).

U sljedećem članku bit će obrađena tema vezana za mjesto plaćanja doprinosa pri radu u drugim državama, kao i najvažnije činjenice koje je potrebno imati na umu u tom kontekstu.

Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.

Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.mazars.hr i www.mazars.com).

Komentirajte prvi

New Report

Close