Hrvatska ulazi u posljednju godinu u kojoj će kao platežno sredstvo koristiti kunu.

Naime, od 1. siječnja 2023. godine, kako sada stvari stoje, platežno sredstvo u Hrvatskoj postat će euro, a Hrvatska će postati 20. članica eurozone. Kuna će time, nakon 28 godina korištenja, otići u povijest, dok će hrvatski građani i službeno postati korisnici eura.

Hrvatska je i do sada bila najeuriziranija zemlja izvan eurozone

Ovdje je naglasak na riječi „službeno“ jer je korištenje eura u Hrvatskoj i dosad bilo sveprisutno. Većina nas je euro koristila kako za štednju, tako i za zaduživanje, a uobičajeno je bilo u eurima iskazivati i brojne druge stavke – od stanarina, preko kupnje i prodaje nekretnina i automobila, pa do iznosa plaća. Sve to nam je proteklih desetljeća priskrbilo titulu jedne od najeuriziranijih zemalja Staroga kontinenta izvan eurozone.

Ne čudi, stoga, što istraživanja javnoga mnijenja u Hrvatskoj, koje provodi Eurobarometar, pokazuju da većina građana podržava uvođenje eura.

Zahuktavaju se pripreme za uvođenje eura

Prema dosad dostupnim informacijama, cijene bi se u Hrvatskoj i u kunama i u eurima trebale početi iskazivati već tijekom ljeta. Osim „pripreme“ građana na novu valutu, cilj je omogućiti potrošačima usporedbu cijena roba i usluga u kunama i eurima. U novogodišnjoj noći, s 31. prosinca 2022. na 1. siječnja 2023., euro bi mogao postati naša nacionalna valuta, a plaćanje i u kunama i u eurima bit će moguće tijekom prva dva tjedna 2023. godine, nakon čega jedinstvena europska valuta postaje naša nova i jedina nacionalna valuta.

No, prije toga, potrebno je napraviti još dosta posla. Za početak, trebamo donijeti Zakon o euru, čije se usvajanje očekuje u travnju ove godine.

Uvođenje eura Hrvatskoj će donijeti brojne koristi

Zaokruživanje cijena na više moglo bi, na kraju, biti i jedini pravi negativan učinak uvođenja eura. Iskustva drugih zemalja koje su uvodile euro pokazuju da je učinak rasta cijena na malo zbog konverzije bio samo jednokratan i mali, a svakako puno manji nego što se to misli. Ipak, opreza nikad dosta.

Ulazak u eurozonu Hrvatskoj bi, s druge strane, trebao donijeti brojne koristi. Budući da su nam zemlje eurozone glavni vanjskotrgovinski partneri i da nam iz njih dolazi najviše turista, službena „eurizacija“ Hrvatske trebala bi olakšati poslovanje s tim monetarnim blokom.

Osim toga, kažu ekonomisti, Hrvatska će ulaskom u Europsku monetarnu uniju (EMU) postati privlačnija stranim ulagačima, što bi kao rezultat trebalo imati i veću zaposlenost, pad nezaposlenosti i rast izvoza, a u konačnici i rast konkurentnosti i brži gospodarski rast. Očekuje se i pad kamatnih stopa.

Mnogi troškovi u poslovanju će uvođenjem eura jednostavno nestati

„Poslovni sektor svakako će imati koristi od uvođenja eura, Iako se danas već mnoge transakcije obračunavaju u eurima, a u određenim situacijama čak i izvršavaju u toj valuti, još postoji veći administrativni teret za sve prekogranične poslove. Stoga će prvenstveno međunarodna poduzeća, kao i turistički sektor, imati velike koristi od promjena. Mnoge devizne transakcije, kao i troškovi vezani uz njih, jednostavno će nestati“, ocjenjuje izvršni partner u konzultantskoj i revizorskoj tvrtki Confida Christian Braunig.

Dodaje kako je iskustva njegove matične države, Austrije, s uvođenjem eura teško uspoređivati s onima kroz koja će proći Hrvatska, i to iz jednostavnog razloga što je Austrija bila u skupini prvih članica EU koje su uvele euro. Podsjetimo, u eurozoni je euro kao knjižni novac uveden 1. siječnja 1999. godine, dok je u svakodnevnu uporabu ušao tri godine kasnije, odnosno 1. siječnja 2002. godine.

Veliku ulogu u protivljenju eura igraju sentimentalnost i nostalgija

„U razgovoru s ljudima iz Hrvatske često čujem slične argumente, poput rasta cijena, ali dosta veliku ulogu tu igra sentimentalnost, kao i nostalgija. U Austriji je početni skepticizam brzo nestao nakon što je stigao novi novac, a euro se pokazao pouzdanim zbog svoje stabilnosti. Stare brige oko inflacije, nekad raširene poput nostalgije za šilingom, koji je bio snažno vezan uz njemačku marku, jedva da su više i bile prisutne“, pojašnjava Braunig austrijsko iskustvo s eurom.

Napominje kako je točno da su pojedine cijene porasle. No, nije mali broj slučajeva i pada cijena, a u većini slučajeva cijene u eurima nisu se mijenjale u odnosu na one koje su ranije bile iskazane u šilinzima.

„Cijene hrane i porezi, primjerice, u stvarnosti nisu porasli uvođenjem eura, iako su ljudi smatrali da jesu. S druge strane, popravci automobila, frizerske i neke druge usluge su poskupjele. Istraživanja su pokazala da je skok cijena posebno bio izražen u trgovinama i kod pružatelja usluga koji su zlouporabili novu valutu za povećanje cijena unatoč apelima da to ne čine. No, općenito, uvođenje eura, za većinu austrijskih građana nije se odrazilo u obliku povećanja inflacije i troškova života“, poručuje Braunig.

 Pojačat će se pritisak na poslodavce da povećaju plaće zaposlenima

Kada je riječ o „običnim“ građanima u Hrvatskoj, Braunig kaže da bi koristi od uvođenja eura za njih trebale biti osjetne. To se, ističe, ponajprije odnosi na očekivani pad kamatnih stopa, što će za posljedicu imati i jeftinije kredite, ali i na dodatni rast pritiska na poslodavce da podignu plaće zaposlenima.

„Očekujem određeni pritisak na poslodavce da podignu plaće. Tržište rada značajno se promijenilo proteklih godina pa će i pritisak na poslodavce da povećaju plaće biti sve veći“, smatra Braunig.

Tvrtke će morati prilagoditi euru svoje informatičke sustave

U cijeloj priči bit će, naravno, i gubitnika. Među njima su svakako mjenjačnice kojima je dosad promjena eura u kune predstavljala značajni dio posla i zarade.

Hrvatski financijski sektor već se općenito smatra uvelike prilagođenim uvjetima poslovanja u europodručju. Ipak, promjene čekaju i domaće financijske institucije.

„Bit će potrebna prilagodba informacijskih sustava i to će biti najveći zahtjev glede prilagodbe. Svi sustavi morat će se mijenjati od strane licenciranih i obučenih informatičkih djelatnika i vanjskih suradnika. Stoga savjetujem poduzetnicima da na vrijeme krenu u prilagodbu jer, naravno, očekujemo i veliku potražnju za informatičarima koji će provoditi prilagodbu informatičkih sustava. Bitno je prilagodbu napraviti na vrijeme jer država neće opraštati uz izgovor da se nije stiglo“, naglašava direktor hrvatske Confide Frane Garma.

Napominje kako je od ključne važnosti i edukacija zaposlenih. Za njih je, naime, važno da razumiju cijeli proces od uvođenja eura do zamjene, kao i da budu svjesni svoje uloge u tom postupku.

Izazov za banke: U Hrvatskoj je i dalje puno novca u madracima i jastucima

Izazovi čekaju i bankarski sektor u Hrvatskoj. Osim pristupanja Hrvatske Europskoj bankovnoj uniji i većeg nadzora Europske središnje banke (ECB) iz Frankfurta nad hrvatskim poslovnim bankama, banke bi se, ističe naš sugovornik, morale pripremiti i na pojačan priljev gotovine koja će se slijevati na bankovne račune.

„U mjesecima koji će prethoditi uvođenju eura, može se očekivati pojačan priljev novčanih sredstava građana koji će svoje teško zarađene kune ‘izvlačiti iz madraca i jastučnica’ i nositi ih u banke pa se može očekivati da će u poslovnim bankama u tim mjesecima biti poprilična gužva. Službena statistika o iznosu gotovog novca kojim raspolaže stanovništvo ne postoji. Postoje, međutim, procjene, analize i ankete koje bi mogle sugerirati kolikom gotovinom stanovništvo raspolaže izvan bankovnog sustava. Austrijska središnja banka je provela anketu kojom je zaključila da svaki Hrvat ima po 250 eura gotovine izvan banaka. To znači da je ukupno milijardu eura u hrvatskim čarapama, madracima, jastucima i kutijama za cipele“, upozorava Garma, dodajući kako se te procjene odnose samo na eure, a ne i na ostale valute koje građani drže izvan banaka.

„U HNB-u procjenjuju da je 30 do 35 milijardi kuna gotovine u optjecaju, od čega pet do 10 milijardi kuna otpada na novac koji građanima i poslovnim subjektima treba za tekuće transakcije, a ostatak od 20 do 25 milijardi kuna građani mahom drže, kako se to kaže, u čarapama i pod madracima“, napominje Garma.

Sanacije banaka više neće raditi država

Među promjenama koje čekaju bankarski sektor su i novi propisi o sanaciji banaka koje propisuje Bankovna unija. Troškove sanacije banaka, zaključuje Garma, više neće snositi država, nego vlasnici banaka i njihovi vjerovnici.

Konačno, uvođenje eura donijet će promjene i samoj državi, koja će morati postati odgovornija u upravljanju javnim financijama. Kriteriji iz Maastrichta od države traže da proračunski manjak svede na najviše tri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok javni dug ne smije prijeći razinu od 60 posto BDP-a.

Koronakriza je i u Hrvatskoj, kao i u ostatku Europe i svijeta, dovela do eksplozije fiskalnog deficita i javnoga duga. U 2020. smo imali pad gospodarske aktivnosti od 8,1 posto, zbog čega nam je fiskalni deficit skočio na čak 7,4 posto BDP-a, dok se javni dug popeo na, kako pokazuju podaci Ministarstva financija, 87,3 posto BDP-a.

U Banskim dvorima u ovoj godini očekuju (po mnogima nerealnu) stopu rasta hrvatskog BDP-a od devet posto. Očekivanja Vlade govore da bi proračunski manjak u ovoj godini trebao iznositi 4,5 posto BDP-a, a javni dug 83,1 posto BDP-a.

Država će konačno morati provesti reforme

U 2022. godini u Vladi očekuju rast BDP-a od 4,4 posto. Fiskalni deficit trebao bi pasti na 2,6 posto BDP-a i time se vratiti na razinu koju propisuju kriteriji iz Maastrichta. No, javni dug i dalje će biti iznad onoga koji je dopušten kriterijima iz Maastrichta, a koji su uvjet za uvođenje eura. Prema Vladinim projekcijama, javni dug u 2022. trebao bi se dodatno smanjiti, ali i dalje će iznositi vrlo visokih 80,7 posto BDP-a.

U Zagrebu ističu da je koronakriza teško pogodila sve članice EU pa tako i hrvatske javne financije. Očekuje se i da će Europska komisija i ECB u takvim, neočekivanim uvjetima života i rada u koje nas je bacila korona recesija, zažmiriti na jedno oko.

Tako će, po svemu sudeći, i biti, s obzirom na to da iz Bruxellesa i Frankfurta stižu poruke kako su u ovakvoj situaciji ponajprije važni trendovi. Drugim riječima, ako Hrvatska pokaže da ima trend smanjenja proračunske rupe i pada javnoga duga, onda to i ne bi trebao predstavljati tako velik problem.

Problem, međutim, ostaje nevoljkost države da provede strukturne reforme i tako smanji pritisak na državnu blagajnu, ali i na porezne obveznike. No, to je već druga priča, ona koja se u Hrvatskoj priča već desetljećima, a koja govori o tome da naše društvo i politika baš i nisu skloni promjenama.

Sada će se, međutim, i to morati promijeniti jer članstvo u eurozoni ne nosi samo prava, nego i obveze. Koristi od toga trebali bismo imati svi.