Osim što detaljno osvrnuo na ključne poslovne rezultate JGL Grupe, istaknuo najbolje i najpoznatije proizvode iz njihovog portfelja te govorio o strategijama koje su doprinijele pozicioniranju kompanije na domaćem i međunarodnom tržištu Vučić je komentirao i aktualnu nestašicu lijekova koja je zahvatila farmaceutsku industriju, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini, ali i dug države prema veledrogerijama, problem koji već duže vrijeme opterećuje farmaceutski sektor u Hrvatskoj.
“Cijene lijekova koje su na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), a što su uglavnom lijekovi koji idu na recept, su superregulirane. Nije to samo u Hrvatskoj, nego i u većini zemalja Europske unije. Cijene lijekova imaju samo jedan smjer, a to je da su svake godine sve niže i niže jer su tako sagrađeni mehanizmi cijena. Proizvoditi lijekove je sve teže i sve manje isplativo i zbog imamo i imat ćemo u budućnosti još više nestašica lijekova i povlačenja lijekova s tržišta. Neto cijena lijekova na recept u Hrvatskoj koje plaća HZZO, a koju mi dobijemo je negdje oko tri, možda 3,5 eura. Da se vratimo na stare novce to je 25 kuna za kutiju lijeka.
To je mjesečna terapija, dakle manje od kune po tableti. To je 30 dana terapije za 30 kuna. Idite u kafić i platit ćete espresso 2 eura, 15 kuna i to je u redu, ne? U zadnjih 30 godina zdravstveni sustavi u EU funkcioniraju tako da je cijena lijeka jedini kriterij donošenja odluka. Ako je cijena jedini kriterij, sve ostalo mora biti najeftinije u tom proizvodu pa se onda i proizvodnja preselila u Aziju, Indiju, Kinu… Prije dvije-tri godine korona je iznenada zaustavila normalno funkcioniranje lanaca opskrbe i došli smo nestašica, povlačenja, dizanja cijena, inflacije“, pojasnio je Vučić pa kazao da težnja povratku farmaceutske proizvodnje u Europu ne može dogoditi sve dok se ne riješi cijena i zdravstvenih sustava.
Do nestašice fiziološke otopine u Hrvatskoj došlo je zbog toga što nema poslovnog interesa proizvoditi je po sadašnjim cijenama, kazao je Vučić. “Ima smisla jedino ako imate tolike količine proizvodnje da možete toliko jeftino proizvoditi zbog volumena da bi se onda to isplatilo. Mi to ne radimo i nikad nismo radili. Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu ima mogućnost proizvodnje fiziološke otopine. Međutim, imaju ograničenja u smislu kapaciteta i rade je toliko koliko mogu. Dakle, imate jednog ili dva globalna dobavljača i ako se kod njih nešto dogodi nestašice su neminovne”, istaknuo je izvrši direktor JGL-a.
Dug države prema veledrogerijama raste zato što potrošnja u bolnicama kao i troškovi bolničkog liječenja kontinuirano rastu, rekao je Vučić. “Pretpostavljam da HZZO odnosno Ministarstvo zdravstva nema mogućnosti financirati ritam rasta potrošnje zbog čega se stvaraju dugovi koje je ovom brzinom nemoguće zatvarati.
Komentirao je kako onda osigurati da lijekovi i dalje budu ‘besplatni’ za pacijente odnosno dostupni im putem osiguranja, a da farmaceuti mogu zarađivati pa da ne dođe do ‘američkog scenarija’ gdje su lijekovi za mnoge skupi i nedostupni. “Daleko smo od američkog sustava. Ono što smo u zadnje dvije do tri godine vidjeli u zemljama od Njemačke pa do Slovačke jest da su za vrijeme i nakon korone jednostavno povećale određene cijene lijekova u apsolutnom iznosu ili su uvele nekakvu indeksaciju pa da se za stopu rasta inflacije se mogu dizati i cijene lijekova koji idu na recept, na trošak HZZO-a. Postoje slični modeli u metodologiji izačuna cijena koji bi mogli omogućiti da ljudi u Hrvatskoj imaju nesmetan pristup lijekovima i zdravstvenoj zaštiti”, zaključio je Vučić.
