Sava Bogdanović već je deset godina dekan Visoke škole tržišnih komunikacija Agora iz Zagreba, čiji je osnivač i idejni začetnik. Prije pokretanja ovog, kako kaže, velikog posla, niz je godina predavao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.  

Što vama znači pozicija dekana Visoke škole Agora?
Projekt Agore je napravljen sa željom uspostave relacija s  užim i širim okruženjem: relacija u obrazovanju i kulturi u individualnom smislu prema studentima i u kolektivnom smislu relacije obrazovne ustanove prema društvu. Radili smo na pojedinačnim biografijama naših studenata i njihovom uzdizanju u raznim sektorima gospodarstva. To je ono zbog čega se Agora potvrdila na prostoru ponude obrazovanja. Projekt je bio isključivo poduzetničke prirode, država ga nije financirala i trebalo je pronaći način opstanka. Uspostavili smo 'tajnu vezu' između nas kao institucije i svakog pojedinog studenta te konstantno gradili taj odnos. Koncept Agore je postavljen suprotno trendovima u visokom obrazovanju koji su još prisutni – suprotno masovnosti, energiji koja proizlazi iz broja. Agora je uvijek bila 'kuća malih brojeva', kod nas se upisuje relativno mali broj studenata i naravno da taj mali broj u roku završi i – zaposli se, nemamo nezaposlenih studenata. 

Koja su Agorina dostignuća kroz ovih 10 godina?
Ulazimo u 11. godinu djelovanja. Kad smo krenuli 2004. imali smo 20-ak zanimanja u branši tržišnih komunikacija, ona su tad bila doista važna. Zanimanja poput izbora fotografija, zaključivanje i posredovanje u ugovorima o zakupu medija i mnoštvo sličnih letećih poslova iznenada su postali nove i važne profesije. Danas tih zanimanja više nema. Umjesto da  školujemo ljude za zanimanja koja više nisu potrebna, odlučili smo ih školovati za ono što tek dolazi. Prvi smo uveli kolegije kao što su: upravljanje znanjem, procesima, društvenim mrežama. Povezali smo klasičan dizajn s web dizajnom. Naši studenti su poput 'tehnološkog multipraktika' – imaju ideju i kreativnost, znanja da to ostvare te da na kraju znanje – prodaju. Community manageri prije 10 godina nisu ni postojali, a danas su dominantno zanimanje. Kreativni direktor je prije bio 'gazda' agencije, a sad je tek vođa tima. Znanje se preselilo s 'ja znam sve' do 'ja znam izabrati i voditi onoga tko zna'. Prvi u Hrvatskoj radimo po APPLE-ovom modelu učenja 'One student. One Mac Book.' koja omogućava punu primjenu sustava E-learninga. Naši studenti višestruki su finalisti 'Cropacka', pobjednici 'Sudnjeg dana' i ovogodišnje 'Idejaixicie'.

Koja je razlika između privatnih i javnih obrazovnih institucija?
Svojim radom i interakcijom smo proželi ne samo zagrebačku regiju nego i cijelu Hrvatsku jer naši studenti dolaze iz svih dijelova države. Dugo sam radio u državnom sustavu visokoga obrazovanja u kojem se rjeđe uspostavi neposredna veza između nastavnika i studenta, studenti su tamo 'brojevi' koji kad odrastu i odu, dođu novi i tako stalno iznova. Uspoređujemo li model javnog, masovnog i ovog privatnog indviualiziranog, pomalo postmodernog obrazovanja, postavlja se pitanje što se zbiva s  institucionalnom odgovornošću institucije za uspjeh na studiju? Mislim da je ovdje daleko veća institucionalna odgovornost nego u masovnom, javnom sustavu. Kada bi se Hrvatska konačno opredijelila za obrazovnu politiku koja je u skladu s vremenom, bilo bi idealno. Ovako školujemo 5000-6000 ekonomista svake godine, velik dio njih za odlazak na burzu, i zato smatram da je za malu Hrvatsku previše 8 sveučilišta koja, sva odreda, nude studije ekonomije. Mi sa školarinom, koja je javna i transparentna, zadovoljavamo sve elemente što sam već nabrojao i dovodimo studente do završetka studija i zapošljavanja – u rekordnom roku za tri godine na preddiplomskim studijima, odnosno za dvije na diplomskom studiju. Mi smo ti koji ih dovedemo do kraja i omogućujemo im početak afirmacije na tržištu rada. Priznajem da je konkurencija bitna stvar i većina profesora koji rade na privatnim fakultetima izrasli su iz javnih visokih učilišta. No privatni fakulteti se više podešavaju vremenu i interesima studenata, roditelja i tvrtki na tržištu rada. Iskustvo od 10 godina obrazovanja na Agori rezultira visokim postotkom uspješnog završetka studija za tri godine: više od  84% na prediplomskim studijima odnosno za dvije godine više od 78% na diplomskom studiju. Ako taj postotak, više od tri četvrtine, usporedite s prosjekom na državnim, javnim visokim učilištima gdje, ne bitno više od jedne četvrtine studenata završi na vrijeme, vidi se koliko je induivuidualni pristup važan. 

Koliko je praksa važna unutar programa vašeg fakulteta?
Kod nas je glavni zadatak da se tijekom studiranja kroz tri odnosno pet godina ovlada strukom. To provjeravamo tijekom studija tako što studenti druge godine provode dva mjeseca na ugovorenom praktikumu na mjestu rada, na 'nastavnom radilištu'. Tamo su studenti pod nadzorom dvaju mentora, Agorinog i onog iz tvrtke za koju rade. Na diplomskom studiju studenti rade tri semestra praktikuma. Cilj je da rastu u struci, a da pritom ostaju velika djeca, ne gube zaigranost u poslovnoj kreativnosti. Imamo gotovo stotinu potpisanih ugovora o nastavnim radilištima što studentima daje mogućnost za razvoj u poslovnom svijetu branše tržišnih komunikacija. 

Imate vaučere u vašem sustavu školovanja. O čemu je riječ? 
Vaučeri su naš odgovor na krizu i promjene jer promjene nisu uvijek problem krize nego i potrebe da se dogode. Kako država nema namjeru financijski pomoći privatnom visokom obrazovanju, mi smo rekli – ako tjeramo studente da budu uspješni i da za tri, odnosno pet godina završe studij, ako država to ne prepoznaje kao vrijednost, mi hoćemo. Studentima koji u jednoj godini skupe 60 ECTS-a priznajemo 10.000 kuna od školarine. Ako ih za tri godine skupe 180 i završe na vrijeme preddiplomski studij iznos školarine je umanjen za 30.000 kuna. U praksi – studiraš tri godine, a platiš za dvije. To je ogroman doprinos studentskim i obiteljskim budžetima. No, treba zaslužiti 60 ECTS bodova. Onaj koji ne ostvari bodove ne odlazi iz Agore, ali plaća punu cijenu školarine. Pravi cilj vaučera je podizanje kvalitete studija. Dajemo im opipljivu stvar u ruke, a na njima je da vide što će s njom. Tiskali smo 1500 vaučera za Smotru sveučilišta gdje smo ih podijelili. Maturanti mogu razmišljati o našoj ponudi do veljače kad će imati priliku doći na razgovor i upis.

Dodjeljujete i stipendije za preddiplomski studij?
Jedna od stipendistica upravo radi u tajništvu, izveli smo to tako da ona ima stipendiju, a po par sati pomaže na tehničkim poslovima i redovit je student. Kod stipendija vodimo računa o klasičnim pozadinskim situacijama, primjerice samohrane majke, rastavljeni roditelji i slično. Studenti, dobitnici stipendija, tu su priliku iskoristili, stekli status najboljih i u poslu se potvrdili kao odlični stručnjaci.

Podupirete li studiranje uz rad i kako? 
Broj ljudi u Hrvatskoj koji su započeli studij i nikad ga nisu završili premašuje 200.000. Naša dužnost i t odgovornost je da "napadnemo" tu populaciju i pomognemo ljudima koji ne mogu napredovati bez znanja. Jedan od ciljeva je intenzivirati procese studiranja uz rad. Prilagodili smo organizaciju nastave F2F u vrijeme četvrtka i petka popodne, subotom ujutro svaki drugi tjedan, a u tjednu bez F2F nastave odvija se E-learning nastava na MOODle-u. Dosadašnji rezultati studiranja uz rad su odlični.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Kako ste se odlučili sudjelovati u projektu Poslovnog dnevnika 'Hrvatska pamet Hrvatskoj'?
Projekt je prvorazredan i svaka čast na tome. Misija Agore je, i moj osobni pristup je takav, da uvjeravamo studnete da ih 'sunce tuđeg neba neće grijati ko što naše grije' i da ostanu ovdje. Imamo prostora za pamet i pametne projekte, inicijative, ideje i kad ih spustite na domaće tlo šanse za uspjeh su velike, veće nego u nekoj drugoj zemlji. Pokazalo se da vani uspiju neki, a mnogi ne. Imamo dobrih primjera gdje domaći čovjek s domaćom pameću odradi sjajan posao. Velika je odgovornost sudjelovati na ovom projektu jer doista imamo pozitivna iskustva sa studentskim projektima i često smo pobjednici raznih natječaja.  

Kakvi su planovi za budućnost ?
Dovršavamo osnivanje međunarodnog diplomskog združenoga studija s dva europska fakulteta. Tim studijem će se nastava omogućiti na sva tri mjesta tako da studenti upisuju i cirkuliraju na tri fakulteta kroz tri semestra. Radimo na organizacijji toga studija, nadamo se da ćemo do 2015. dovršiti pripreme. Studenti će dobiti diplomu međunarodnog mastera koji će raditi na poslovima iza 30 godine 21. stoljeća. Bit će to studij na kojem će se studenti školovati za poslove kojih sad nema, školovat ćemo ih za 10 godina unaprijed. To je ogroman izazov. 

Članstvo u EDCOM-u

Surađujete i s međunarodnim organizacijama?

Od 2008. smo ravnopravni član EDCOM-a – European Institute for Commercial Communication Education. U toj europskoj organizaciji fakulteta i visokih škola za tržišne komunikacije omogućena je prekogranična suradnja i pokretljivost studenata i nastavnika u europskom obrazovnom prostoru te partnerstvo s gospodarskim subjektima. Cijenjeni smo unutar te organizacije koja broji 38 fakulteta iz 15 zemalja. U Izvrnom odboru EDCOM-a je svega troje članova, jedan je iz Agore. EDCOM je produžena ruka Europske Komisije i svake godine se rade 4 stručne konferencije i veliko studentsko natjecanje 'AdVenture'. Ove godine je tema senzibiliziranje Europljana za putovanje u svemir po čemu se da vidjeti koliko se unaprijed gleda i kako se takav pristup cijeni. Naši studneti već rade na temi, a naši profesori bit će članovi žirija.