Ideja je zanimljiva i možda bi mogla u pojedinim slučajevima spasiti radna mjesta.
Ako će država plaćati dva radna dana, a poslodavac tri, to bi mogla biti slamka spasa za tvrtke u problemima da lakše podnesu troškove hladnog pogona. Iako bi bilo moguće da će tvrtke koje su zapale u krizu procijeniti da im se više isplati rezati neke druge troškove. Naime, malo je čudno da država s jedne strane izlazi s ovakvim mjerama spašavanja radnih mjesta, a s druge strane totalno guši gospodarstvo koje se, između ostalog i zbog toga, nikako ne može oporaviti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.‘“Ako će država plaćati dva radna dana, a poslodavac tri, to bi mogao biti spas za tvrtke u problemima’“
Najbolje bi bilo da nam se Država skine s grbače.
Tako da smanji poreze 50 %.
Od kud državi novaca da plaća ta dva dana ?
Uzet će uspješnima i dati neuspješnim , neznalicama , zgubidanima , ljenčinama i neradnicima.
Pa takve uvijete “Konzumanija” već uživa GODINAMAAAA. Koliko ono duguje državi i koliko je dobio bespovratnih i subvencioniranih sredstava ?
So nitko ne govori gdje (od koga) će država uzeti novac da to plaća!? Ako je netko privatnik,isto kao i direktori i uprave državnih poduzeća moraju vlastitom imovinom jamčiti uspješno poslovanje firme. Ne kao do sada, pokradu, rasprodaju, unište i onda upada Linić, otpiše dugove i poklanja pajdašu “očiščenu” firmu koju su radnici Varteksa uz minimalac i Konzuma uz 2900 kuna za 200 sati rada mjesečno morali dati da se spašava ono što su mafijaši opeljušili![emo_mrgud]
Ako ovo nije put u komunizam, onda ne znam šta je.
Nije to, da se razumijemo, nova ideja. To je isto što i subvencija “posrnuloj industriji”, samo će kriterij za distribuciju novca toj “posrnuloj industriji” biti broj radnika, a ne procjena “strateške važnosti” subvencionirane firme.
Ostaje pitanje, naravno, otkud novac za to i čemu? Čemu otimati od onih koji ne ovise o nikome i zdravo posluju, i spašavati one koji se ne mogu spasiti?
To je samo produžavanje agonije do sljedećih izbora, ništa više.
Uključite se u raspravu