U sklopu stručne prezentacije naslovljene LNG Hrvatska – status projekta, održane u sklopu petog Energy Market Foruma (EMF-a), direktor LNG Hrvatska Goran Frančić je naglasio da terminal za ukapljeni prirodni plin na Krku nije sam sebi svrha te da je kapacitet transportnog sustava izuzetno značajan. Naglasio je i kako Plinacro i HEP imaju 50 – postotne vlasničke udjele, te da je u tijeku i potraga za strateškim i financijskim partnerima. Riječi je bilo i o tzv. open season postupku koji ima dvije faze, neobvezujuću i obvezujuću, a koja bi završila u 2018. godini i to potpisivanjem ugovora o korištenju terminala. Također je istaknuto i da je tijekom postupka javnog poziva za ulaganje (prema eng. Call for Equity) LNG Hrvatska uspješno alocirala namijenjenih 75 posto udjela.

„Pred nama je nekoliko paralelnih aktivnosti, gdje je najvažnija ona komercijalna unutar koje ćemo vidjeti koji je udio tržišta zainteresiran. Sve poduzete aktivnosti podloga su za obvezujući korak na kraju godine kada će nam biti poznati svi parametri uz koju možemo definirati cijenu i u koncu sklopiti ugovore s korisnicima“, dodao je Frančić.

Pojašnjene su i tehničke cjeline terminala koje se sastoje od FSRU jedinice, pristana i visokotlačnog priključnog plinovoda, kao i kapaciteti skladištenja koji se kreću između 160 i 265 tisuća kubičnih metara, dok nominalni kapaciteti regasifikacije ide i do 8 milijardi kubičnih metara plina godišnje. „Iako maksimalna godišnja isporuka prirodnog plina iznosi 2,6 milijarde kubičnih metara, kapacitet od 8 milijardi uvjetovan je cijenom infrastrukture koja je u tom standardiziranom obliku bila najisplativija, dok bi sve druge prenamjene ili modifikacije iziskivale povećanje troškova“, pojasnio je Frančić.

Kako je dalje naznačeno u izlaganju, projekt LNG-a na Krku uvršten je na EU listu projekata od zajedničkog interesa, proglašen je strateškim investicijskim projektom od važnosti za Hrvatsku, kao što je uvršten i u CESEC akcijski plan i na listu Europske Strategije Energetske Sigurnosti. Navedeno, između ostalog, proizlazi i iz činjenice da je projekt LNG-a na Krku važan čimbenik diverzifikacije opskrbe prirodnim plinom i povećanja sigurnosti opskrbe prirodnim plinom srednje i jugoistočne Europe. Obično se kao najveći benefiti ovog projekta navode diversifikacija opskrbe prirodnim plinom, nakon čega slijedi ništa manje važno povećanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, potom uvođenje ekološki prihvatljivijeg izvora energije u regiju, smanjenje CO₂ u regiji te u konačnici i olakšavanje ekonomskog razvoja.

O obnovljivim izvorima energije (OIE) u Hrvatskoj kao uvodu u panel diskusiju posvećenu ovoj temi govorila je Maja Pokrovac iz udruženja Obnovljivi izvori energije. „Postoji portfelj investicija koje odlaze u inozemstvo i ondje se realiziraju. Kada je Institut Hrvoje Požar 2000-ih proveo anketu o zainteresiranosti za domaće izvore energije među hrvatskim građanima, visok postotak njih se izjasnio pozitivno. Građani danas najčešće ne vide benefite koji se vraćaju nakon povećanja računa za struju i onog dijela koji odlazi na ulaganje za obnovljive izvore. Hrvatska ne može s jedne strane definirati visoke ciljeve u OIE, a nemati pripadajuće poslovne modele. Nemamo konsenzus da to želimo niti smo se kao društvo za to opredijelili“, naglasila je. Dodala je i da naknada kao jedini izvor financiranja OIE nije transparentna i da treba uvesti novi obračunski sustav koji će jasno pokazati trošak proizvodnje. „Također treba definirati i prilagoditi strategiju industrijskog razvoja novim okolnostima razvoja OIE kako bi domaća industrija uhvatila korak sa razvojem i primjenom novih tehnologija“, poručila je u sklopu izlaganja.