Mali i srednji poduzetnici su kičma svakoga gospodarstva, pa tako i onog u Hrvatskoj gdje upravo iz ovog segmetna dolazi 99 posto ukupno broja registriranih tvrtki, a MSP zapošljava i više od 70 posto svih zaposlenih u gospodarstvu.

Koji su danas glavni izazovi malih poduzetnika, kako komuniciraju s Vladom i strukovnim tijelima, kako preživljavaju ekonomske posljedice korona krize te što očekuju u narednom razdoblju, govori Igor Škrgatić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Koji su danas najveći izazovi MSP-a?

Ima ih sasvim dovoljno i ne računajući izazove pandemije. U ovom našem okruženju već dugo je atmosfera antipoduzetnička i stvari se presporo mijenjaju. Previše je birokracije, nelogičnih propisa, nepotrebnih troškova i izvještavanja. Također, zakonodavne izmjene događaju se na dnevnoj razini i malim poduzetnicima je to gotovo nemoguće pratiti.

Samo turbulentno poslovno okruženje nije problem, posao je poduzetnika da se prilagođava i traži rješenja. Problemi su u onom dijelu u kojem se očekuje da država odradi svoj dio posla i stvori okvir u kojem se može nesmetano poslovati i koji sam po sebi ne bi smio biti varijabla s kojom se poduzetnik previše zamara. Vjerujemo da kad bi to poduzetničko okruženje bilo poticajnije, da bi se i više ljudi odlučilo za ulazak u svijet poduzetništva.

Iako se često može čuti da su MSP-i kičma svakog gospodarstva, pa tako i Hrvatskog, jasno je, iz primjera Njemačke, Italije, Austrije i sličnih, da je MSP na niskim granama ako nema velikih tvrtki uz koje su vezani?

Gospodarstvo je jedno, tu su i veliki i mali, i javno i privatno, nemoguće je odvojiti ekonomske tokove. Mali ne mogu opstati bez velikih, ali i obrnuto.

Znamo da MSP čini 99% u broju registriranih poduzetnika, a 70% u broju zaposlenih. Naravno da ima MSP-ova koji su vezani uz velike sustave, ali dobar dio njih može funkcionirati i samostalno. Danas npr. web shop možete aktivirati u kratkom vremenu i uz zanemariv trošak, dakle načina kojima se proizvod ili usluga direktno može ponuditi krajnjem kupcu je sve više.

Neki manji poduzetnici se žale da korporacije uništavaju MSP više od krize i da je pomoć države i EU više usmjerena na velike tvrtke?

Što se tiče pomoći države, ako govorimo o mjerama za očuvanje radnih mjesta, one su linearne, nisu usmjerene ni prema velikima niti prema malima, ali su, kao što im samo ime kaže, usmjerene na očuvanje radnih mjesta. Od početka tvrdimo da su korektno i na vrijeme odgovorile na pandemiju, međutim mjere su bile namijenjene isključivo radnicima, dok su poslodavci primorani samostalno izdržati jednu od najvećih kriza u posljednjih 20 godina.

U sljedećem koraku sredstva se moraju usmjeriti u poduzetništvo odnosno privatni sektor koji jedini može osigurati dugoročni oporavak i gospodarski rast. Tu ulogu je trebao odigrati NPOO u kojem smo očekivali minimalno 50% sredstava usmjerenih u pravi privatni sektor, no to se ni u ovom zadnjem prijedlogu dokumenta nije dogodilo.

Ostat ćemo konstruktivan partner do samoga kraja i pokušati utjecati na to da se u finalnoj verziji NPOO-a što je moguće više sredstava alocira upravo za privatne inovativne projekte visoke dodane vrijednosti.

Imate li kakve procjene koji sektori MSP-a su već najviše pogođeni zbog koronavirusa, a koji to očekuju da će ili bi mogli biti?

Naša teza je da se pravi efekti krize još uvijek ne vide tj. da će se vidjeti tek kada prestanu mjere za očuvanje radnih mjesta. Naravno da su najpogođenije djelatnosti koje su uslijed pandemije prisilno zatvorene, ali generalni je problem struktura našega gospodarstva koja je pretežno uslužna i zato je snažno pogođena uvjetima smanjene mobilnosti.

Ako izostanu brze i snažne potpore poduzetništvu, efekti krize će biti odgođeni i dugotrajni. Sve je to već viđeno u posljednjoj gospodarskoj krizi i bojim se da će se opet dogoditi da ćemo se predugo boriti s posljedicama, da će stope rasta biti preniske i da ćemo nastaviti zaostajanje za usporedivim državama.

Koliko se glas MSP-a, danas uopće može čuti i uvažiti na mjestima gdje se odlučuje?

Unutar HUP-a mogu reći da se razumijevanje potreba i važnosti MSP-a popravlja. Direktno imenujemo našeg predstavnika u Izvršni odbor HUP-a koji Vijeće članova samo potvrđuje kako bi naglasili važnost MSP sudjelovanjem u upravljačkom tijelu HUP-a, odnedavno imamo i predsjednicu Nadzornog odbora, sve smo zastupljeniji u svim tijelima HUP-a.

S druge strane, za dijalog s decision makerima na političkoj razini smatramo da može i mora biti kvalitetniji. Moram opet spomenuti NPOO u kojem smatram da je izostala konstruktivna rasprava, usprkos tome što je HUP u više navrata nudio svoju pomoć, ekspertizu i know how, no i dalje vjerujemo da ima prostora za popravak prijedloga ovog strateškog dokumenta, no za to nam je potreban partnerski odnos Vlade RH s poslovnom zajednicom koji uporno zagovaramo.

Upravo sad u predizborno vrijeme možemo čuti različite propagandne poruke političara koji se zaklinju u poticanje poduzetnika, posebno malih i srednjih, no nažalost u većini slučajeva čim izbori prođu, svi zaborave na obećanja koja su dali. Nadamo se da tako neće biti i ovoga puta.

Mali poduzetnici se često žale da radno zakonodavstvo nije krojeno po njihovoj mjeri i potrebama. Kakvo je vaše viđenje toga?

O našem radnom zakonodavstvu se često neargumentirano razgovara i pojedini elementi se izvlače iz konteksta. Za početak, priča uvijek počinje od spina da nerazumni poslodavci žele dijeliti otkaze vrijednim radnicima bez ikakvog razloga. Suvremeno poslovno okruženje podrazumijeva da je sve manje potrebe za tradicionalnim modelom u kojem radnik dolazi na posao i obavlja neke repetitivne radne zadatke u radnom vremenu. Moderni oblici rada podrazumijevaju rad od kuće, rad na daljinu, povremeni rad i razne oblike rada koje naše radno zakonodavstvo nije razradilo, najviše u pogledu prava i obveza radnika i poslodavca u slučaju rada od kuće odnosno na izdvojenom radnom mjestu.

Pandemija je samo dodatno potencirala neadekvatnost zakonskih odredbi, a čini mi se da će pandemija završiti prije nego uskladimo radno zakonodavstvo.

Problem nedostatka radnika je zbog lockdowna i krize stavljen u treći plan, no svejedno se može čuti da mnogi niti neće moći povratiti svoje biznise jer su im radnici otišli, u koroni ili bez nje. Kako vi vidite tu problematiku danas u MSP-u i, još važnije, kako vidite njezino rješenje?

To je veliki problem jer nije samo poslovno nego i demografski uvjetovan. Demografski ne može se riješiti drugačije nego uvozom radne snage. A druga tema, kako stvoriti poticajno poslovno okruženje nije misija koja se može odraditi površinskim mjerama, potrebno je znanje i hrabrost.

Mislim da su političke elite prilično deficitarne s obje osobine. Mobilnost radne snage u Europskoj uniji je velika i ljudi jednostavno odlaze tamo gdje im je bolje. Kada će se prepoznati namjera za toliko zazivanim strukturnim reformama, nećemo morati nikoga zvati natrag, ljudi će se sami vraćati.

Vaša udruga, za razliku od većine ostalih udruženja HUP-a, obuhvaća tvrtke po veličini, a ne po sektoru. Kako je moguće uskladiti interese poduzetnika iz raznih sektora samo s nazivnikom da su srednji ili mali?

Ima tema u HUP-u koje su horizontalne, ima tema koje su sektorske, a ima i tema koje su svojstvene samo za MSP.

Dobar dio naših članova može birati na koji način želi sudjelovati u radu HUP-a, kroz sektorske udruge ili kroz UMSP. Na početku smo mandatnog razdoblja i radimo na planu rada i aktivnosti u kojem ćemo probati naglasiti sadržaj koji HUP u cjelini i posebno UMSP mogu ponuditi, a posebno ćemo se orijentirati na one koji tek ulaze u svijet poduzetništva i na mikro poduzeća kojima možemo ponuditi ekspertizu naših članova u raznim područjima.

To je i naša misija, dijeliti znanje i mentorskim aktivnostima pomagati poduzetnicima, rado se odazivamo na sve projekte kojima je to sastavnica.